Stari (prvi) željeznički most je izgrađen i pušten u promet 1. listopada 1862.godine, istodobno sa željezničkom prugom Zidani Most – Zagreb – Sisak na kojoj je bio jedna od najvećih i najsloženijih građevina. Ukupna je duljina rešetkastog mosta bila 253 m i širina 4,37 m, sa stupova preko osam raspona (27,18 + 6 x 32,87 + 27,18 m), a visina je glavnih nosača bila 2,77 m.
Taj je prvi željeznički jednokolosiječni most preko rijeke Save građen u razdoblju od 1859.do 1862. godine, a temelje su i stupove izgradili građevni poduzetnici – Jakov Delač iz Skrada i Ante Šneller iz Donje Dobre. Most je bio temeljen na drvenim pilotima koji su na vrhu bili roštiljno povezani drvenim gredama između kojih je bio nabačen kameni material povezan betonom. Stupovi su u riječnom koritu imali po 60 drvenih pilota, a u inundaciji 40, i bili su zabijani do dubine od 5 m. Svi su stupovi i upornjaci bili dozidani klesanim kamenom.
Rešetkasta je konstrukcija Savskog mosta kod Zagreba (Zagreb tada još nije bio grad na Savi) bila proizvedena u Tvornici strojeva W. Prick u Beču, prema projektu koji je 1858.godine izrađen u Budimpešti. Sastavni su dijelovi željezne željezne konstrukcije bili Dunavom i Savom dopremljeni do Siska, a dalje kopnenim putem do Zagreba Da bi se dobilo na vremenu pokraj kamenih stupova bila je izgrađena skela na koju je montiran most, tako da je istodobno s kamenim stupovima na skelu montirana čelična konstrukcija, a most je potom montiran poprečnim navlačenjem na kamene stupove.
Čelična je rešetkasta konstrukcija bila teška 592,91 tona, a sastojala se od simetričnih zakivanih nosača od usporednih pojasa i gusto položenih štapova koji su cijelom duljinom imali stalnu visinu i širinu. Stari je most bio izveden u zakovanoj izvedbi od tzv. pudlovanog (kovanog) i lijevanog željeza, inače sklonog krtom lomu. To je inače čelik s velikim postotkom ugljika (više od 0,25%) i visokim udjelom sumpora i fosfora.
Čelična je konstrukcija bila u stalnoj uporabi sve do gradnje novoga mosta iako se 1892. razmatrala njezina zamjena jednom demontiranom konstrukcijom sa željezničke pruge Pragersko – Budim, koja je na dijelu kroz Međimurje inače najstarija pruga u Hrvatskoj. Međutim 1893. Obnovili su ga prema vlastitom projektu stručnjaci Mađarskih državnih željeznica (MÁV), a separat je projekta nedavno pronađen u Slavonskom Brodu. Kako je most bio dimenzioniran za lokomotive male mase, s vremenom je došlo do pucanja elemenata na pojasima nosača. Zbog toga je izvedeno pojačanje mosne konstrukcije s faktorom sigurnosti koji je odgovarao prometu vlakova s teškim lokomotivama, ali sa smanjenom brzinom. Drugo je veće pojačanje nosive konstrukcije izvedeno 1913. Tada je konstrukcija ojačana poprečnim okvirima (s ukupno 54 okvira), od čega po sedam u svim središnjim rasponima, a samo u prvom i osmom po šest. Takvo je stanje rešetkaste konstrukcije do 1935. dopuštalo promet i najtežim lokomotivama, ali ipak sa smanjenom brzinom, Te su lagane vožnje ometale sve jači promet, a posredno i razvoj grada.
Stari most je i nakon izgradnje novoga mosta nije bio srušen sve do 1950.godine zbog straha od ratnih stradanja većega mosta i mogućih prometnih zastoja. Tada je rešetkasta konstrukcija demontirana i uporabljena u druge svrhe. No kameni su stupovi ostali još dugo jer je ondašnja Uprava za vodoprivredu odobrenje za razgradnju i miniranje stupova dala tek 1962.godine. U ljetnom je razdoblju iskorišten niska razina vode za vađenje preostalog kamena iz temelja. Ostaci temelja stupova još mogu ponekad uočiti u koritu Save za niska vodostaja.