Povijest Marjana
Marjan je sudeći prema arheološkim nalazima na brežuljku Bambina glavica, bio naseljen već u prethistorijsko doba. Istraživanjima Arheološkog muzeja u Splitu nađeno je više ulomaka prethistorijske keramike karakteristične za brončano doba.
Issejski Grci imali su naseobine na Marjanu oko 2. st. p.n.e. Na Bambinoj glavici pronađeni su i ulomci keramike većih gospodarskih posuda iz antičkog doba.
Na Tabuli Peutingeriani, rađenoj prema originalu iz Augustovog doba, označen je na rtu Marjana hram božice lova Diane i put koji je vodio od naselja Spalatuma do hrama. Pretpostavlja se da je hram mogao imati orijentacijsko značenje, zbog svog istaknutog položaja na rtu.
U srednjem vijeku na Marjanu se nalaze pustinjačka skloništa i brojna svetišta.
Sve do 15. st. Marjan je bio šumovit, jer je gradski statut zaprječivao visoke kazne za sječu drva i ispašu stoke izvan dopuštenog razdoblja. No, širenje naselja na padinama Marjana, turska osvajanja, palež i sječa opustošili su Marjan tako da je u 17. st. postao golo krševito brdo.
Pošumljavanje Marjana počinje sađenjem prvih borova 1852. godine na području židovskog groblja, a pravi zamah doživljava nakon što je Općinu preuzela Narodna stranka. Usporedno se radilo i na napučivanju Marjana divljači (zečevi, jarebice kamenjarke, srne, fazani i divlji kanadski purani) za koju je postavljeno 250 pojilišta.
Marjan je bio i područje industrije, tako se na njemu tijekom 20. stoljeća nalazila klaonica, tvornica cementa, brodogradilište, mehanička radionica i topionica, tvornica sapuna, tvornica cementnih pločica, pirotehničar te tvornice ribarskog konca i konopa.
Zanimljivosti
- Prvi morski akvarij na Marjanu izgrađen je 1928. godine i bio je smješten u paviljonu pokraj zgrade Prirodoslovnog muzeja, a prema nacrtu arhitekta Josipa Kodla.
- Društvo Marjan osnovano je 1903. godine. Osnivač i predsjednik Društva bio je prof. Juraj Kolumbatović. Nakon njega predsjednik je bio liječnik iz Velog Varoša Šimun Tudor. Djelatnost Društva zamrla je tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata. Nakon Drugog svjetskog rata Predsjednik Društva postaje jedini preživjeli od 45 članova društva slikar Emanuel Vidović.
- Društvo je radilo na pošumljavanju, izgradnji putova, vidilica, ugostiteljskih objekata, stuba do Telegrina i zaštiti kulturnih i povijesnih spomenika, a aktivnošću društva dovedena je 1953. i voda na Marjan.
- Društvo Meje osnovano je 1930. godine, a prvi Predsjednik društva bio je Ivan Meštrović. Cilj društva bio je uređenje područja Meja, posebno pošumljavanje od Sustipana do rta Marjana i izgradnja kupališta u uvali Sustipan te sanacija tupinoloma tvornice Betizza.
- Prvi bazen na Marjanu, pedesetmetarski bazen plivačkog kluba Jadran u Uvali Zvončac izgrađen je 1936. godine. JSK Jadran osnovan je 1924. godine, a do izgradnje bazena utakmice između vječitih rivala Jadrana i Juga održavale su se u Uvali Baluni. Tribine za publiku podignute su 1940. godine.
- Jedina živa voda na Marjanu, Veli potok zvan i Voda sv. Duje, prema crkvi koja je bila u blizini, izvire na lokalitetu iza Kašteleta, zvanom i Dujmovača.
- Telegrin najviši vrh Marjana ime je dobio prema talijanskoj riječi pellegrino, hodočasnik .
- Zvončac je dobio naziv prema biljci zvončacu (Hypericum perforatum), poznatom kao kantarion ili gospina trava.
- Meje su dobile naziv prema niskim zidovima koji su držali zemlju da je voda ne odnese ispiranjem.
Ime Marjana
Ime Marjan dolazi od latinskog praedium ili fundus Marianum.
U oporuci priora Petra iz pretpostavlja se prve polovice 8. stoljeća spominje se kao Marulianus ("Voleo et iubeo ut de ecclesia s.Ioannis teram unam uti dicitur a Maruliano quam emi ab aunculo pro solidis quindecim...", a zatim Mergnanus, Murnanus, Marnanus, Murnano, kao i Marnano, Mergnano, Mernjan, Merjan, Marglian, Mirgian, Mirgnan, Megnan.
Poznat je i pod nazivom Mons Kyrie eleyson prema crkvenim procesijama koje su se obavljale na njemu, a taj naziv potječe od liturgijskih običaja u kojima se pjevaju posebne litanije za vrijeme blagoslova polja, u kojima se zaziva Blažena Djevica Marija, apostoli i drugi sveci redom, a iza svakoga naziva dodaju se riječi Kyrie eleyson (grč. Gospodine, smiluj se!). Tako ga naziva i Toma Arhiđakon kada piše o događajima oko 1112. i 1113. (in rupibus montis Kyrieleyson).
Naziva se i Mons Serra ili Mons Serranda, a pod tim se nazivom spominje više puta i u gradskom statutu iz 1312. godine, te Mons Serandea, što dolazi od talijanskog glagola serrare (zatvoriti).
Činjenice
POVRŠINA poluotoka Marjan: 347 ha (300.29 ha pod upravom JU); dužina je 3.5 km, a širina oko 1.5 km
NAJVIŠI VRH: Telegrin (178 m)
DAN MARJANA: 9. svibnja
ENGLISH
Marjan (pronounced "MARyan") is a hill on the peninsula of the city of Split, largest city of Croatia's Dalmatia region. It is covered in a dense Mediterranean pine forest and completely surrounded by the city and the sea, making it a unique sight. Originally used as a park by the citizens as early as the 3rd century, it is a favorite weekend excursion destination and a recreational center for the city. It is also the setting for numerous beaches and jogging trails as well as tennis courts and the city Zoo, all surrounded by the scenic forest. The tip of the peninsula houses the Institute of Oceanography and Fisheries (Institut za oceanografiju i ribarstvo, IZOR).
Marjan is 178 m tall and offers a view of the entire city, the surrounding islands, and the nearby mountains of Mosor and Kozjak
History
In ancient times Emperor Diocletian built his palace a few minutes walk from Marjan. This opulent palace-city was actually inhabited by up to 8,000 to 10,000 people, who required parks and recreation space, Diocletian therefore organized some areas of Marjan nearer to the palace as a park. There is also a small rustic early 13th century AD church situated on Marjan Hill. The church is dedicated to St. Nicholas (Sv. Nikole) a favorite saint of fishermen, of which there are many in Split. Two and a half kilometers further along the path that runs along the south rim of Marjan is the fifteenth century church of St. Jerome (Sv. Jeronima). The church has an altar carved by Andrija Aleši. Built into clefts in the cliffs directly above and behind St. Jerome are a group of Renaissance hermitage caves, first used in the 15th century. On the eastern slopes of the Marjan, just above the city, is Split’s old Jewish cemetery. First established in 1573, the cemetery has over 700 graves, with readable tombstones from the eighteenth to twentieth centuries, the last burial taking place in 1945 when it was closed and protected as a monument.
Marjan has become a symbol of Split in the last century and a half, before that it was considered an ordinary part of the landscape. As the city grew, however, it was left out because of its rocky and difficult terrain, and became, in effect, a part of the wilderness next to the very center of the city. Soon the citizens started to frequent it as a picnic spot and a romantic retreat, its many beaches adding to its popularity as well.
During the Second World War, Marjan was the subject of a popular Partisan song "Marjane, Marjane", sung by the Split (and Dalmatian) members of that anti-fascist movement and was reportedly a favorite song of resistance leader and future president of the new SFR Yugoslavia, Josip Broz Tito. Indeed the flamboyant Partisan leader was so fond of the hill itself, he chose it as the site for the summer residence of the Yugoslav president, the Vila Dalmacija. In the 1950s, during the period of the second Yugoslavia, the Federal Government, in conjunction with local Split authorities, undertook a massive project for the transformation of the entire wild hill into a forest park. The hill was intensively forested (large parts of it were barren until then), many recreational facilities were built, including jogging tracks, a road system encircling the peninsula, a maritime research institute, the Split City Zoo (now fallen into disrepair), botanical garden (recently abandoned) and a water pipeline reaching all the way to the top of the hill. The authorities also constructed the city weather station and two "vidilice", or "look-out points", as resting places connected with a long stairway all the way to the Diocletian's Palace, the "Riva" promenade and the rest of the city center.
On the south side of the Marjan is the Meštrović Gallery housed in the former villa of Ivan Meštrović, thought by many to be one of the greatest sculptors of religious subjects since the Renaissance.