EN: Ante Starčević (1823 –1896), was a Croatian politician and writer whose activities and works laid the foundations for the modern Croatian state. His works are base for Croatian nationalism, he is often referred to as Father of the Fatherland by Croats.
In 1845 he graduated from a comprehensive secondary school in Zagreb, and soon moved to Pest in 1845 to attend a Roman Catholic theological seminary he eventually graduated from in 1846. Upon his graduation Starčević returned to Croatia and continued studying theology in Senj. Rather than becoming a priest, however, he decided not to continue with the religious path, but to engage in struggle for free and independent Croatia.
In 1861, he was elected to the Croatian Parliament and founded the original Croatian Party of Rights with Eugen Kvaternik. That party demanded an independent Croatia independent of Austria and Hungary. Starčević's famous phrase was: "Ni s Bečom ni s Peštom" ("Neither with Vienna nor with Pest") Starčević had negative attitudes toward Roman Catholic clergy in Croatia. He was not an atheist but he supported secularism. According to him, Roman Catholic clergy in Croatia were servants of foreign masters and maintained poverty and illiteracy among the common people. As a result, the clergy labelled him "atheist" and "antichrist".
He and the bishop of Đakovo, Josip Juraj Strossmayer, disagreed about Croatian politics. Strossmayer was sympathetic towards panslavic unity of South Slavs (future Yugoslavia). Starčević, on the other hand, demanded an independent Croatian state and opposed any solution that would include Croats within some other multi-ethnic country. According to Starčević, the possible union of Croats with other South Slavs had no future because of greater Serbian expansionism.
On the given coordinates, you will find a monument to Ante Starčević.
HR: Ante Starčević (1823 –1896) je bio poznati hrvatski političar, publicist i književnik. Pored političkih aktivnosti bavio se poviješću, filologijom, književnom kritikom, filozofijom, pisanjem pjesama, drama i političkom satirom. Danas se često naziva Ocem Domovine.
U jesen 1845. godine završava gimnaziju u Zagrebu te odlazi u sjemenište u Senj, a od tamo u Peštu na studij teologije. Godine 1846, nakon što dobija počasnu titulu doktora filozofije u Pešti, odlučuje ne posvetiti se svećenićkom pozivu već borbi za slobodnu i suverenu Hrvatsku.
1861. godine izabran je u Hrvatski sabor, gdje je bio najgorljiviji zagovornik hrvatske neovisnosti odlučno se protiveći bilo kakvim upravnim i državnim vezama Hrvatske s Austrijom i Mađarskom, gradeći tako temelje za osnivanje Stranke prava, koju je 1861. godine osnovao s Eugenom Kvaternikom. Od prvih svojih zapisa iz 1861. godine pa do zadnjeg svog govora Ante Starčević je punih 30 godina neumorno dokazivao kako je glavna i najpreča stvar osloboditi se austrijskog sužanjstva i da za hrvatski narod nema života ni sretnije budućnosti dok bude pod “Austriom-Madjarijom”. Dosljedno je zauzimao krajnje neprijateljski stav prema umišljotini koja se zove Austrija; u kojoj su se vlade i vladari urotili protiv naroda. Najvećim neprijateljima hrvatskog naroda Starčević je smatrao Habsburšku dinastiju.
Starčevića su godinama klerikalci napadali kao buntovnika, neznabožca, anitkersta, koji ruši sve naredbe Boga, ljudi i crkve. To dolazi otuda što u drugoj polovici 19. stoljeća nitko nije tako oštro i argumentirano ustrajavao protiv negativne uloge klera u nacionalnom i političkom životu Hrvatske kao što je to činio Ante Starčević.
Kleru je pripisivao krivicu za zaostalost masa i službu tuđincima. Vjerovao je u sposobnost hrvatskog naroda da sam sobom upravlja i da suverenitet proizlazi iz nacije, naroda, a ne iz vladarske veličine postavljene tobože milošću i voljom Božjom. "Bog i Hrvati" bio je sukus Starčevićeve političke ideje.
S Đakovačkim biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom se nije slagao u vezi hrvatske politike. Strossmayeru je ideja o ujedinjenju svih južnih Slavena bila simpatična, dok je Starčević zagovarao hrvatsku nezavisnu državu, te se protivio bilo kakvom rješenju u kojem bi Hrvati završili u nekoj multietničkoj zajednici. Po Starčeviću, unija s ostalim južnoslavenskim narodima nije imala budućnost zbog velikosrpskog ekspanzionizma.
Poznati citati:
"Ni s Bečom ni s Peštom."
"Kada se ne može učiniti dobro dosta je da se ne učini zlo."
"Katoličanstvo ne smije biti ispred hrvatstva."
Na zadanim koordinatama možete pronaći spomenik Anti Starčeviću.