O kapelici
Kapelica je uz kapelicu Sv. Nikole prvi izgrađeni sakralni objekt na području Grada Kastva u posljednjih 300 godina. Svečano je predstavljena i blagoslovljena 6. lipnja 2010. godine na Dan grada Kastva.
Kronologija lurdskih ukazanja
Sveta Bernadetta (Marie-Bernarde Soubirous) rođena je 7. siječnja 1844 g. u Lourdesu. Njezine vizije dovele su do toga da je Lourdes postao jedno od najpoznatijih svetišta u svijetu. Krhkog zdravlja, Bernadetta je bila najstarija od devetero djece iz siromašne obitelji. Godine 1854. za vrijeme epidemije oboljela je od kolere, a bolovala je i od astme i drugih bolesti.
U veljači 1858., četrnaestoogodišnja Bernadetta tvrdila je da joj se Blažena Djevica Marija ukazala u spilji Massabielle.
Kip Naše Gospe od Lourdesa postavljen je u spilju 1864. g.
Prvo ukazanje – četvrtak 11. veljače 1858.
Bernadette Soubirous, njena sestra Tionette (12) i njihov mali prijatelj Jeanne Abadie (13) otišli su u šumu, po drva. Hodali su do Massabielle i ugledali su špilju pred kojom je tekla rijeka. Bernadette Soubirous počela je skidati cipele i čarape s ciljem da uđe bosonoga u vodu. Tek što ih je skinula začula je neki zvuk poput naleta vjetra. Ponovno je čula isti zvuk i kada je pogledala prema špilji, ugledala je u krajnjem gornjem kutu neku prekrasnu gospođu odjevenu u bijelu opravu s plavim pojasom i sa žutom ružom na stopalima. Gospođa je prstom pozvala Bernadette da se približi. Bernadette se gotovo ukočila od straha. Spontano je zgrabila svoju krunicu i pokušala se prekrižiti. Ali to nije mogla učiniti sve dok se i gospođa nije prekrižila; gospođa je i sama imala krunicu, ali s velikim sjajnim križem. Dok je Bernadette molila krunicu vidjela je i gospođu kako prebire po zrncima krunice, ali ne miče ustima. Ovo je viđenje trajalo 15-ak minuta. Druga djevojčica nije vidjela ništa, ali Bernadette je djeci ispričala o viđenju i vijesti su prenijeli majci Soubirous.
Drugo ukazanje – nedjelja, 14. veljače 1858.
Karnevalska je nedjelja i Bernadette Soubirous osjeća poticaj da ode do špilje iako joj je majka zabranila da to čini. Nakon duljeg nagovaranja, Bernadettina majka složila se pustiti ju do špilje s druge dvije djevojčice. Ponijele su bočicu sa svetom vodom da poškrope gospođu iz špilje, u slučaju da ju opet vide. Bernadette je nagovorila djevojčice da kleknu i da zajedno mole krunicu. Bernadette Soubirous ponovno ugleda gospođu s krunicom na ruci. Škropila je svetom vodom prema gospođi i rekla: „Ako si od Boga, ostani! Ako nisi, otiđi!“ Što je Bernadette više škropila vodom to se gospođa sve više smiješila. Kada je ispraznila bočicu Bernadette je nastavila moliti krunicu, a viđenje tj. gospođa je nestala.
Treće ukazanje – četvrtak, 18. veljače 1858.
Rano ujutro Bernadette Soubirous ponovno je klečala u špilji. Nekoliko odraslih iz sela došlo je zajedno s njom i dali su joj olovku i papir. Bernadette odlazi u špilju i upita gospođu: „Možete li, molim Vas, napisati svoje ime“. Seljani su joj rekli da to učini.
Bernadette Soubirous začu odgovor: „To nije potrebno“. Zatim ju gospođa upita: „Hoćeš li biti tako dobra i dolaziti do spilje daljnjih petnaest dana?“ Bernadete odgovori: „Da, obećajem“. Gospođa je zauzvrat njoj obećala slijedeće: „Obećajem da ću te usrećiti, ali ne u ovome svijetu nego u idućem.“ Zatim je rekla: „Željela bih ovdje vidjeti mnogo ljudi.“ Sada je Bernadette Soubirous prvi puta čula njen blag, veoma jasan glas. Ovo ukazanje trajalo je manje od pola sata.
Četvrto ukazanje – petak, 19. veljače 1858.
Bernadette Soubirous više se ne boji i osjeća dublji nutarnji poriv da ode do špilje Massabielle. Prati ju šest ili sedam žena zajedno s Bernadettinom tetkom. Nakon svega 3 Zdravomarije, Bernadette ponovno ima viđenje i ono traje oko 30 minuta. Toga je dana Bernadette ponijela sa sobom blagoslovljenu svijeću, a to će i dalje činiti svakoga dana do 14. viđenja, 3. svibnja 1858.
Peto ukazanje – subota, 20. veljače 1858.
Skupina s Bernadette Soubirous narasla je na oko 30 ljudi. Ponovno ima isto viđenje i kad ono završi Bernadette se odmah vratila u svoje smireno, uobičajeno stanje. Govorila je veoma malo o tome, samo je jasno rekla, kako je ponovno vidjela 'aquero', prekrasnu gospođu, koja joj se smiješila iz špilje.
Šesto ukazanje – nedjelja, 21. veljače 1858.
Oko stotinjak ljudi odlazi s njom do špilje, svjesni njene duboke potresenosti cijelim događajem. Ukazala joj se Gospa kako sjajnim očima promatra cijeli svijet i veli: „Molite za grješnike“. Popodne Bernadette mora izdržati dugačak razgovor s policijskim komesarom Jacometom. Bernadette ostaje mirna; otac Soubirous ju prisiljava da mu obeća kako neće više odlaziti do špilje.
Sedmo ukazanje – utorak, 23. veljače 1858.
Na ispovijedi, kapelan, otac Pomian govori Bernadette Soubirous da joj nitko nema pravo braniti odlazak do spilje. Na to, njen otac, Soubirous, ukida svoju zabranu da posjećuje špilju. Toga dana ponovno je nazočno barem stotinjak svjedoka. Među njima su i liječnik Dozous i mnoge druge značajne ličnosti gradića. Blažena Djevica Marija poučava Bernadette Soubirous riječ po riječ, posebnu molitvicu, koju Bernadette čuva kao tajnu. Moli ovu molitvu svakodnevno, do kraja svog života. Marija joj također daje upute: „Idi svećenicima i prenesi im kako želim da ovdje izgrade kapelicu“.
Osmo ukazanje – srijeda, 24. veljače 1858.
Dvjesto do tristo ljudi okupilo se oko špilje. Promatraju ožalošćeno lice Bernadette Soubirous koja po tlu puzi na koljenima, nekoliko se puta zaustavlja da promuca; „pokora... pokora... pokora“. Rekla je da ju je Gospa zamolila činiti tako kao pokoru za grješnike.
Deveto ukazanje – četvrtak, 25. veljače 1858.
Ponovno je špilja puna ljudi. Tijekom ovog ukazanja Bernadette Soubirous izgleda izvanjski veoma čudno, jer Marija joj govori: „Kćeri moja, želim ti povjeriti, samo tebi i o tebi zadnju tajnu, koju nikada nikome ne smiješ reći. Idi sada i pij s izvora i operi se na izvoru te žvači travu koja raste u blizini“. Marija pokazuje prstom prema špilji. Zatim Bernadette ugleda prljavu, blatnjavu vodu i ne može ju piti. Pokušava tri puta kopati dublje i dublje. Četvrti puta ju može piti i pere se njome. Zatim žvače travu. Neki od nazočnih govore: „Luda je“. Međutim, nakon što je Bernadette uporno dalje kopala oko izvora, on je iznenada obilno potekao. Pretvorio se u izvor koji daje 100 000 litara vode dnevno. Mnogi ga nazivaju čudotvornom vodom. Kasnije toga dana, Bernadette se morala podvrći ispitivanju. Ispitivao ju je carski povjerenik Dutour. Međutim, istražitelj nije mnogo saznao iz tog ispitivanja.
Deseto ukazanje – subota, 27. veljače 1858.
Deseto ukazanje odvijalo se u nazočnosti osamstotinjak ljudi. Ponovno je Bernadette Soubirous pila vodu s izvora koji je sada izbijao u mjehurićima i žvakala je okolnu travu.
Jedanaesto ukazanje – nedjelja, 28. veljače 1858.
Još je više ljudi (1150) nego li dan ranije pratilo Bernadette Soubirous do špilje. Šef žandarmerije iz Tarba nazočio je događaju zajedno s tajnikom. Cijelo je zbivanje ostavilo snažan dojam na njega i rekao je da je viđenje trajalo razmjerno dugo. Popodne je Bernadette morala na drugo ispitivanje k carskom povjereniku i šefu policije. Ravnatelj mjesne više škole došao ju je ispitivati u četiri oka. Prije ispitivanja, mislio je da pati od katalepsije, ali se kasnije uvjerio da doista ima viđenja.
Dvanaesto ukazanje – ponedjeljak, 1. ožujka 1858.
Prema podacima policije bilo je prisutno 1500 ljudi. Bernadette Soubirous je vidjela malu djevojčicu koja joj je rekla da ne nosi svoju krunicu nego onu od njene bolesne prijateljice. Bernadette ponovno pije s izvora i pere se na njemu. Tada je prvi puta i svećenik bio prisutan. Novo zaređeni svećenik, opat Dezirat, iz Omexa, gradića u blizini špilje Massabielle. Promatrao je Bernadette pažljivo i iz blizine. Kasnije je izjavio: „Kakav savršen mir! Kakav savršen spokoj! Kakva savršena svetost! Djetetu je nemoguće izmisliti tako nešto; tako čisto, tako prekrasno ljupko. Osjećao sam se kao na pragu raja.“
Trinaesto ukazanje – utorak, 2. ožujka 1858.
Ovaj put bilo je prisutno 1650 promatrača. Bernadette Soubirous čula je slijedeći zahtjev: „Idi i moli svećenike da sagrade kapelicu. Želim da ljudi dolaze ovamo u procesijama.“ Otac Peyramale tako se ružno odnosio prema njoj kada ga je ugledala; stoga se sjetila samo pitati za procesije i zaboravila je sve o crkvi. Veoma potresena vraća se navečer k svećeniku pa prenosi njemu i trojici kapelana preostali dio poruke. Župni svećenik joj nalaže da najprije pita Gospu za ime.
Četrnaesto ukazanje – srijeda, 3. ožujka 1858.
Rano ujutro 3000-4000 ljudi nazočno je kod špilje, ali ništa se ne događa. Popodne se Bernadette Soubirous vraća do špilje i u prisustvu stotinjak ljudi ima viđenje. Kao što je tražio župni svećenik priupitala je Gospu za ime. Gospa se samo nasmiješila, ali nije odgovorila. Bernadette se vratila k župnom svećeniku, a on joj je rekao da je luda i prevarena. Međutim, ponovio je svoj zahtjev da Bernadette upita Gospu za ime.
Petnaesto ukazanje – četvrtak, 4. ožujka 1858.
Tržni je dan u Lurdu i zadnji od 15 dana koje je Gospa spomenula pri Trećem ukazanju. Veliko mnoštvo ljudi, njih dvadesetak tisuća pješači prema spilji. Mjesna policija potpomognuta policijom iz okolnih sela ima pune ruke posla. Bernadette Soubirous ostaje u špilji 45 minuta, sva u ekstazi. Zatim odlazi iz špilje, posjećuje župnog svećenika i kaže mu da Gospa nije rekla svoje ime nego se samo nasmiješila, ali i dalje želi da se ondje sagradi crkva. Peyermale ustrajava na zahtjevu da Bernadette pita Gospu za ime.
Slijedi izvjesna stanka u ukazanjima koja traje dvadesetak dana. U tom razdoblju Bernadette ne odlazi do špilje. Niti osjeća neki jači poriv da tamo ode. Njoj je to dobrodošao predah u kojemu ona ponovno zadobiva svoj mir. Ide u školu i sprema se za Prvu svetu Pričest.
Šesnaesto ukazanje – četvrtak, 25. ožujka 1858.
Na svetkovinu Blagovijesti, Bernadette Soubirous nije odlazila do špilje već tri tjedna. Tek tijekom noći 24. na 25. ožujka ona odjednom osjeti velik poriv da ode do špilje Massabielle. U pet sati ujutro kreće prema špilji, u pratnji nekolicine svojih rođaka. Premda je veoma rano, nekoliko ljudi, uključujući šefa policije, nalazi se kod spilje. Čim je Bernadette stigla ugledala je Gospu. Ostala je oko sat vremena u ekstazi, gledajući u Gospu. Tri puta je upitala Gospu za ime. Gospa joj se samo nasmiješila; zatim se Bernadette ohrabrila i četvrti puta ju upita za ime! Dobila je odgovor: „Ja sam bezgrešno začeće“.
Ova Gospina izjava potvrđuje nauk pape Pija IX. Ona je Gospođa odjevena u sunce, prečista djevica. Naša Gospa je navijestila svoje bezgrešno Začeće sestri Katarini Labouré tijekom ukazanja u Rue du Bac, 1830. g. Također je naučila sestru Katarinu Labouré slijedeću molitvu: O Marijo začeta bez grijeha, moli za nas koji ti se utječemo.
Čudotvorna medaljica najprije je nazvana: medaljica Marije od Bezgrešnog Začeća. Bernadette Soubirous nije to razumjela, čak ni nakon svoje posjete župnom svećeniku. Tek popodne, nakon svog razgovora s veoma učenim gospodinom Estradeom, počela je uviđati da je ta Gospa Blažena Djevica Marija.
Zatim je ponovno uslijedio predah u viđenjima.
Sedamnaesto ukazanje – 7. travnja 1858.
Bernadette Soubirous se nekoliko dana ranije ispovjedila i ljudi su očekivali da ode do špilje. To je i učinila. Nosila je kao obično upaljenu svijeću u svojoj lijevoj ruci, a desnom je rukom štitila plamen svijeće od vjetra. U ekstazi koja je uslijedila i trajala 15 minuta, plamen svijeće joj je zahvatio prste. Dr. Dozous nije međutim vidio nikakve opekline i vjeruje da Bernadette doista vidi ono što opisuje.
Zatim je uslijedio najdulji predah između ukazanja.
Osamnaesto ukazanje – petak, 16. srpnja 1858.
Na svetkovinu naše Gospe od Karmela, Bernadette Soubirous osjeća veoma jak unutarnji poriv da ode do špilje. Odlazi tamo oko 8 sati uvečer. Još od prethodnog ukazanja vlasti su ogradile spilju sukladno dekretu od 10. lipnja 1858. i zatvorile prilaz spilji. Bernadette je kleknula na drugoj obali rijeke Gave, zajedno sa svojom tetkom Lucille. Bila je jedno kraće vrijeme u dubokoj ekstazi, baš kao i ranije, prije nekoliko mjeseci. Kada su ju kasnije pitali što joj je Gospa rekla, odgovorila je: „Ništa“, ali je dodala da Gospa nikada ranije nije bila tako lijepa kao sada.
Nakon ovog ukazanja, Bernadette Soubirous ponovno se vratila svom uobičajenom životu u vjeri, što za nju znači njegovati potpunu vjernost Bogu, svakoga dana.
Prvo od ovih 18 ukazanja Gospe u Lurdu dogodilo se 11. veljače 1858. Tijekom ukazanja i nakon njih, Bernadette Soubirous postala je osoba kojoj su se divili, smatrali ju važnom, ali su ju i odbacivali! Njenim je roditeljima sve to veoma teško palo. Međutim, Bernadette je ostala posve normalna. Jednostavna, poštena i odana djevojčica. Ostala je mirna i veoma otvorena duha obzirom na istraživačke postupke crkve i svjetovnih vlasti, odlučno se opirala njihovu bezobzirnom ustrajavanju, dok im je stalno morala ponavljati o ukazanjima ono što je već rekla. U Bernadette se razvijala odluka da ode u opatice. Konačno je odlučila ući u samostan u Neversu, budući da njeno zdravlje nije bilo dovoljno jako da slijedi pravila nekih veoma strogih redova. Tako se ona s ljubavlju brinula za bolesnike.
Bernadette Soubirous u Neversu
U srpnju 1866. godine, želi ostvariti svoju želju i živjeti posvećena vjeri. Pridružuje se sestrama Božje ljubavi u Neversu, u Saint-Gildardu, sjedištu kongregacije. Prije nego li je napustila svoj voljeni Lourdes i svoju obitelj, Bernadette Soubirous je otišla do špilje 14. srpnja 1866. Bernadette je zatim živjela s opaticama u Neversu po imenom kojeg je dobila na svom krštenju, sestra Marie-Bernarde. Na početku njena novicijata sestra Marie-Bernarde je ispričala cijeloj kongregaciji opatica sve o ukazanjima, nakon čega joj nikada više nisu dozvolili da ih spominje. Neke od njenih poglavarica dali su joj da radi ponizne i proste zadatke, da ostane krotka i blaga. Patila je zbog takvih poniženja, ali je prihvatila situaciju i ostala veoma vedra. Na dan polaganja svojih vječnih zavjeta biskup joj je rekao da je njen zadatak moliti. Davali su joj poslove u bolničkim sobama samostana. Bila je dobra i djelotvorna medicinska sestra. Ona sama patila je od astme, dobila je tuberkulozu, osteoporozu, a rane joj nisu zacjeljivale. Zbog svega toga patila je tjelesno i mentalno, i to svakodnevno, međutim, činila je ono što je Gospa tražila u Lourdesu: Čini pokoru i moli za grešnike. Obećajem da ću te usrećiti, ali ne na ovome svijetu nego na idućem“.
Umrla je u srijedu, 16. travnja 1879. go, sa svega 35 godina. Na smrtnoj postelji, ponovno je potvrdila na zahtjev pape Pia IX. i lurdskog biskupa, pod prisegom, sve svoje izjave o događajima u špilji Massabielle. Nakon dugotrajnog i strogog procesa, sukladno crkvenom zakonodavstvu, sestra Marie-Bernarde proglašena je svetom. Papa Pio XI. učinio je to 8. prosinca 1933. god. Njeno je tijelo ostalo netaknuto, u staklenom lijesu, u kapelici samostana u Neversu.
Ukazanja u Lourdesu u cijelosti je odobrila Sveta stolica 18. siječnja 1862. g.
Molitva Gospi Lurdskoj
Bože Oče naš, među svim stvorenjima,
stvorio si Mariju, savršeno stvorenje, "Bezgrešno začeće".
Ona je u Lurdu izgovorila svoje ime koje je Bernardica ponavljala.
Bezgrešna, ovo je vapaj nade: zlo, grijeh i smrt više nisu pobjednici.
Marijo, znaku nade, zoro spasenja Marijo, ti, nevinosti i utočište grešnika,
moli za nas! Zdravo Marijo...
Gospodine Isuse, dao si nam Mariju za našu Majku.
Ona je sudjelovala u tvojoj muci i uskrsnuću.
U Lurdu se ukazala Bernardici ražalošćena zbog naših grijeha ali obasjana tvojim svjetlom.
Po njoj, tebi, Isuse, povjeravamo radosti i žalosti svoje osobne, onih koji su bolesni, kao i cijeloga čovječanstva.
Marijo, naša majko, naše pouzdanje i naša pomoći,
moli za nas! Zdravo Marijo...
Duše Sveti, duše ljubavi i zajedništva.
U Lurdu je Marija, po Bernardici,tražila da se sagradi kapela i pozivala ljude da tu dolaze.
Nadahni Crkvu, koju Krist gradi na Petrovoj vjeri, da bude jedno.
Upravljaj hod Crkveu vjernosti i odvažnosti!
Marijo, koja si ispunjena Duhovm Svetim,
koja si zaručnica i službenica,koja si uzor kršćana i majčinsko lice Crkve,
moli za nas. Zdravo Marijo...
Za mnoge primljene milosti,za sva obraćenja, oproštenja,ozdravljenja, za sve pozive i obećanja
koja si ti potvrdila ili potakla, za ljubav služenja drugima na koja si nas ti potakla,
majko Božja Lurdska,hvala ti! Moli za nas. Zdravo Marijo...
Sa svom braćom i sestrama, sa svim narodima koji čeznu za mirom i pravdom
s mladima koji traže svoj put, ti koja si se pokazala kao mlada žena Bernardici,
sa svima onima koji su žalosni,bolesni, ostavljeni, napušteni,s onima koji se suočavaju s očajem:
naša Majko Lurdska, moli za nas. Zdravo Marijo...
Budući da si ti osmjeh Božji, odsjaj svjetla Kristova,prebivalište Duha Svetoga,
jer si izabrala Bernardicu u njezinoj nedostojnosti, jer si ti zvijezda jutarnja,
vrata nebeska, i prvo proslavljeno stvorenje divimo ti se, veličamo te, kličemo ti i s tobom pjevamo
čudesna djela Božja.
Veliča... Veliča Duša Moja Gospodina
Veliča duša moja Gospodina
i klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je Ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća očima našim:
Spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
Amen.