Gorjanska Lipa u Križevcima
Križevci su ime dobili u 18 stoljeću kad je carica Marija Terezija pomirila zavađeni Gornji Križevac i Donji Križevac spojivši ih uredbom u jedan grad koji se sada zove Križevci. Godine 1252. osnovao je Ban Stjepan Gornji grad Križevac kao kolonizatorsko naselje, odmah ga obdarivši širokom gradskim povlasticama, no prema predaji gradom je Križevce proglasio još Koloman stoljeće i pol ranije. Sljedećih će pet stoljeća povijest Križevaca biti povijest dva bliska, ali odvojena grada, Gornjeg i Donjeg te ta podjela i danas živi u svijesti građana, koji se, ne bez ponosa kako na zajedničku tako i na povijest svakog od ovih gradskih entiteta dijele na 'Gornjograđane' i 'Donjograđane'. Ako je pak istina da je prva izgubljena povlastica još Kolomanova, onda su Križevci doista jedan od najstarijih gradova između Save i Drave. Razvoju grada pogoduje dobar položaj na križanju trgovačkih i vojničkih cesta, i široke gradske slobode koje uključuju pravo sajma, veliku razinu lokalne uprave, blagonaklonost kraljeva, stalno prisustvo podbana, sjedište kraljevskig suda itd.
Razdvojena povijest Gornjeg i Donjeg grada bila je u ranijim stoljećima poticaj razvoja, jer su se naselja, svako svojim posebnim povlasticama i prednostima nadmetale u razvoju i napretku. Ali u težim stoljećima, kad je život stisnut iza malog obzidanog područja 'unutarnjeg grada', te daljim razvojem i promjenom strukture države, staro ustrojstvo postalo je neprimjereno. Stoga, točno pola tisućljeća nakon Stjepanove povlastice, uslijed reforme starih županija, kraljica Marija Terezija proglasi godine 1752. ujedinjenje grada, te novim Križevcima podijeli grb koji je bio sjedinjen stari grb Gornjeg i Donjeg grada. Spomen na odvojenu povijest oba grada blizanca ostao je, osim u ujednjenom grbu koji je i danas grb grada, u dobronamjernim susjedskim šalama 'Gorjanaca' i 'Donjegrađana', te u pluralnom imenu 'Križevci'.
Gornjograđani Križevaca su se okupljali pod tada 4 gorjanske stogodišnje lipe, gdje su se okupljali, dogovarali i veselili uz pjesmu i muziku. Danas u gornjemu gradu nema ni jedne stare lipe, zub vremena za vrijeme nevremena je u ožujku 1995. srušio zadnju “Kutenovu lipu”.
1903. diže se Narodni pokret protiv tiranije koju provodi Ban Kuen Hedervari. Na dan Svetog Jurja 23. travnja “gorjanci” podižu crveno-bijelo-plavu zastavu na lipu u znak prosvjeda. Od tada se na lipi svako proljeće postavlja hrvatska zastava, te ostaje cijelu godinu. Te se na Jurjevo održava svečano ĐURĐEVO POD LIPOM, veselica i ples. !930 godine vlast naređuje da se barjak okrene na plavo-bijelo-crvenu službenu zastavu Jugoslavije. Policija dovodi zatvorenike da skinu zastavu. Gornjograđani postavljaju novu zastavu i drvo lipe premazuju kolomazom da se zastava nemože skinuti.
Poslije 1945. godine za vrijeme Đurđeva nema slavlja, već Narodna fronta u rujnu održava takozvani Miting. Poslije vlast ne brani proslavu pod lipom uz isticanje hrvatske zastave s petokrakom zvjezdom. 1969. godine pod lipom počinje turističko kulturna manifestacija nazvana Križevačko Veliko Spravišće , koja se nakon nekog vremena preseljava u križevački donji grad.
1995. godine 23. travnja ponovo počinje proslavu Đurđeva pod lipom, koje organizira udruga Dobrovoljno kulturno društvo Lipa iz Križevaca. Na njemu sedjeluju djeca, folkrolna društva i kulturno imjetnička društva na pozornici pod lipom. Nakon što što se srušila zadnja 100 godišnja lipa posađena je druga te 1995. godine i pod njom se i dalje održavaju proslave.