Crkva Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije u Lepoglavi
Gradnja crkve započela je oko 1400. godine s dolaskom pavlina u Lepoglavu, a posvećena je 1415. godine. Crkva i samostan stradali su 1481. godine u prodoru Turaka, a ponovnu obnovu crkve pomaže hrvatski ban Ivaniš Korvin koji je i sahranjen ispod glavnog oltara 1504. godine.
U drugoj polovici 17. stoljeća crkva je nekoliko puta pregrađivana i dograđivana. Crkva je barokizirana gotička građevina. Unutrašnjost crkve bogata je baroknim namještajem, drvorezbarijom, baroknim oltarima i freskama Ivana Krstitelja Rangera.
Svetištem crkve dominira barokni oltar iz 18. stoljeća koji je djelo pavlina Alekseja Königera i fratra Klemensa koji je izradio tabernakul. Zidovi i svod crkve oslikani su freskama Ivana Rangera, a na koru se nalazi jedna od njegovih najljepših slika koja prikazuje prizor iz knjige Otkrivenja – janje na knjizi od 7 pečata, a klanja mu se 24 staraca odjevena u bogato ruho, koji u rukama drže harfe i kupe.
Crkva posjeduje vrlo vrijedne orgulje koje je dao izraditi Pavao Ivanović, a 1737. godine restaurirao ih je Ivan Janišek iz Celja.
Nakon ukinuća Pavlinskog reda 1786. godine, crkva postaje župna pa na njoj više nije bilo većih građevinskih zahvata, a dio umjetnina je nakon odlaska pavlina prenesen u Beč, Budimpeštu, Varaždin i Zagreb.
Crkva je teško oštećena u potresu 1880. godine, a u Drugom svjetskom ratu zaprijetio joj je požar 1943. godine kada je u partizanskoj akciji oslobađanja zatvorenika iz zatvora zapaljeno istočno krilo samostana (tada zatvora).
Prilikom povlačenja Nijemaca 1945. godine, crkva, zapadno krilo samostana i Gostinjac su stradali u eksploziji streljiva koje su Nijemci zapalili u blizini Šumeca. U oba slučaja crkva je spašena zahvaljujući župniku Ferdinandu Krčmaru. Nakon premještanja bl. kardinala Alojzija Stepinca iz Lepoglave u Krašić, komunističke vlasti su 1952. godine zatvorile crkvu i pretvorile je u magazin. Gotovo 30 godina bila je zatvorena i prepuštena zubu vremena, da bi ipak sedamdesetih godina prošlog stoljeća prve restauratorske radove započeli službenici Restauratorskog zavoda iz Beograda.
Osamostaljenjem Hrvatske započeli su opsežni i temeljiti radovi na sanaciji crkve. Od 1990. godine crkva je ponovo otvorena za vjernike.
2001. godine Kaznionica u Lepoglavi predala je u posjed pavlinski samostan Varaždinskoj biskupiji s ciljem povezivanja crkve i samostana u jedinstven kompleks. Ključeve samostana varaždinskom biskupu msgr. Marku Culeju predao je upravitelj Kaznionice Stjepan Loparić.
Kaznionica u Lepoglavi
Nakon što je Josip II ukinuo pavlinski red 1786. godine, država preuzima imovinu samostana. Zbog pretrpljenih gubitaka u turskim pljačkama, lepoglavski samostan je dodijeljen Čazmanskom kaptolu koji je sjedište imao u Varaždinu. Zbog nedostatka sredstava za održavanje samostana, Čazmanski kaptol sklapa ugovor s Državnim erarom i predaje mu samostan. Država je odmah počela s preuređenjem samostana u zatvor koji je s radom započeo 1854 kao muški zatvor.
Neposredno prije I. svjetskog rata 1914. godine, izgrađena je zgrada nove kaznionice. Izgrađena je u obliku zvijezde uz sjeveroistočni dio samostana prema tada najmodernijem, irskom modelu, te je rani primjer nastojanja humaniziranja izdržavanja kazni. Za vrijeme Austro-Ugarske monarhije postojao je plan za izgradnju nove zatvorske zgrade, ali je s propašću Austro-Ugarske i dolaskom starojugoslavenskog režima 1918. godine Lepoglava pretvorena u zloglasni logor za političke protivnike. Između dva rata u Lepoglavi su kazne izdržavali mnoge znamenite političke ličnosti među kojima su najpoznatiji Josip Broz, Moša Pijade, Rodoljub Čolaković i dr.
Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije 1941. godine kaznionica je pala pod vlast Nezavisne države Hrvatske. Kaznionicu su 1943. godine preuzeli ustaše i pretvorili u logor. Iste godine partizani oslobađaju logoraše, pri čemu je došlo do oštećenja zatvorske zgrade i samostanskog zdanja. U borbama je zapaljena stara i nova kaznionica, a izgorjela je i arhiva zatvora.
Još teža oštećenja kaznionica je doživjela 1945. godine prilikom povlačenja Nijemaca i ustaša koji su tada uništili veću količinu streljiva koje se nalazilo u kamionima ispred samostana i crkve, te u željezničkim vagonima koji su se nalazili na pruzi Lepoglava – Golubovec, zapadno od samostana. Tada je gotovo u potpunosti srušeno zapadno krilo samostana, a veća je oštećenja zadobila i centralna zgrada nove kaznionice – zvijezde, čija je obnova počela 1946. godine. I nakon II. svjetskog rata Lepoglava ostaje kaznionica za političke neistomišljenike.
Potkraj 1946. godine nakon montiranog sudskog procesa u Lepoglavu na izdržavanje šesnaestogodišnje kazne dolazi zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. U Lepoglavi je ostao sve do kraja 1951. godine kada je premješten u kućni pritvor u rodni Krašić.
Sedamdesetih godina prošloga stoljeća u Lepoglavi su robijali mnogi istaknuti članovi Hrvatskog proljeća, a među njima bili su Šime Đodan, Dražen Budiša, Hrvoje Šošić, Marko Veselica i Franjo Tuđman.