Skip to content

Gimnazija Lucijana Vranjanina aka Lucijanka Multi-Cache

Hidden : 3/13/2016
Difficulty:
2 out of 5
Terrain:
1 out of 5

Size: Size:   small (small)

Join now to view geocache location details. It's free!

Watch

How Geocaching Works

Please note Use of geocaching.com services is subject to the terms and conditions in our disclaimer.

Geocache Description:

Brzinski multi sa interesantnim containerom.
Quick multi with an interesting container.


Gimnazija Lucijana Vranjanina u Zagrebu, poznata i kao Lucijanka je javna opća gimnazija. Nalazi se na Trgu hrvatskih pavlina, u četvrti Stenjevec. U školi postoje tri smjera: jezični, opći i prirodoslovno-matematički. Škola ima 28 razreda od čega 4 razreda jezične gimnazije, 16 razreda opće gimnazije te 8 razreda prirodoslovno-matematičke gimnazije. 

Slika gimnazije

Ime je dobila po Lucijanu Vranjaninu, jednom od najznačajnijih hrvatskih renesansnih arhitekata 15. stoljeća.

Lucijan je brat također poznatog hrvatskog renesansnog kipara Franje Vranjanina.

O Vranjaninovu životu sačuvano je malo dokumenata, no ipak dovoljno za dokaz o obiteljskom (otac Martin zadarski je kamenoklesar) i etničkom podrijetlu (u Urbinu ga zovu Schiavone, što je bio sinonim za Hrvata). U jedinom njegovu sačuvanom rukopisu potpisuje se kao Lutiano Dellaurana, što znači da dolazi iz mjesta Vrana pokraj Pakoštana. Pretpostavlja se da je osnove zanata vjerojatno usvojio u očevoj radionici u Zadru, a umjetničku sklonost razvio pod utjecajem Jurja Dalmatinca, s kojim je otac surađivao kraće vrijeme na gradnji šibenske katedrale.

Lucijan Vranjanin je pod imenom Luciano Laurana poznatiji i cijenjeniji u svijetu nego u Hrvatskoj, no u novije doba dobiva zasluženo mjesto i u hrvatskoj povijesti umjetnosti i arhitekture.

Njegova najranija arhitektonska ostvarenja su portal-slavoluk na Castel Nuovu u Napulju i portal Arsenala u Veneciji. Projektima vojvodskih palača u Urbinu, Gubbiu, Peasaru te slikama idealnog grada stvorio je lik novovjekovnoga grada. Lucijan je u arhitekturu unio mnoge novine koje su kasnije slijedili svi ostali arhitekti.

Ugledni povjesničar umjetnosti Arduino Colasanti je Lucijana Vranjanina okarakterizirao umjetnikom koji je sredinom 15. stoljeća najpotpunije preporodio antičku arhitekturu, te koji je s Filipom Brunelleschijem i Leonom Battistom Albertijem stvorio novu arhitekturu.

Jedino dokumentacijom dokazano Vranjaninovo dovršeno djelo je urbinska palača vojvode Federica da Montefeltra (građena od 1466. do 1472.), velikog humanista i najvećeg vojskovođe svoga doba, o kojoj postoji nepodijeljeni sud kao o remek-djelu renesansne arhitekture. Kroničar urbinskog dvora Giovanni Santi (Raffaelov otac) palaču je nazvao božanskom, a ne ljudskom građevinom. Dvorište palače proglašeno je jednim od arhitektonski i cjelovito estetski najutjecajnijih djela u Italiji. Iznimnost urbinske palače još više dolazi do izražaja u usporedbi s ranorenesansnim palačama koje joj neposredno prethode, poput firentinskih Medici-Riccardi (Michelozzo) i Ruccelai (Alberti i Rossellino) — jednostavnih kvadratičnih formi s centralnim dvorištem u naslijeđenoj srednjovjekovnoj strukturi, za razliku od urbinskoga grada sagrađenog u obliku palače, samostalne prostorne kompozicije novovjekovne palače i renesansnoga grada.

Vojvoda Federico da Montefeltro je imao neograničeno povjerenje u Vranjanina te ga je posebnom poveljom imenovao svojim osobnim arhitektom, koji je po svemu sudeći odlučivao u projektiranju brojnih građevina — palača i utvrda, što ih je Montefeltro gradio duž svog vojvodstva.

Vranjaninu se pripisuju i slike idelnoga renesansnog grada koje se čuvaju u galerijama u Urbinu, Baltimoreu i Berlinu. Prikazom grada prostranih trgova, pravocrtnih ulica te renesansnih hramova i palača, ostvarena je prva vizija novovjekovnoga grada i predložak oblikovanja gradskih pročelja čije se interpretacije mogu prepoznati u djelima kasnijih renesansnih arhitekata. Stoga se s pravom naglašava važnost Vranjaninova djela kao poveznika između rane i visoke renesanse, a njegov doprinos razvoju renesansne arhitekture izjednačava s djelom njegovog učenika Bramantea.


 

Cahce is located next to the high school named after Luciano Laurana.

 

Slika gimnazije

Luciano Laurana (Lutiano Dellaurana, Croatian: Lucijan Vranjanin) (c. 1420 – 1479) was an architect and engineer from the historic Vrana settlement near the town of Zadar in Dalmatia, (today in Croatia, then part of the Republic of Venice) After education by his father Martin in Vrana settlement, he worked mostly in Italy during the late 15th century. He was principal designer of the Palazzo Ducale of Urbino and one of the main figures in 15th-century Italian architecture. He considerably influenced the development of Renaissance architecture. His projects were accompanied with notes in the Croatian glagolitic script, as witnessed by the famous Bernardo Baldi. He was a relative of the sculptor Francesco Laurana.

Laurana was born in Vrana near Zadar in Dalmatia. Later in life, the Italians in Urbino called him Schiavone. Little is known about his early years. His father Martin was a stonecutter in Zadar, who worked together with the famous sculptor Giorgio da Sebenico on the Šibenik Cathedral (Cathedral of St. James).

Around 1465 he is known to have collaborated in Mantua with Leon Battista Alberti. From 1466 to 1472 he directed the works of the new palace commissioned by Federico III da Montefeltro, duke of Urbino. The exact attribution of the works is still disputed, as it is known that also Francesco di Giorgio had a role in the construction: the innovative façade, however, is traditionally recognized as Laurana's. Laurana improved Italian Renaissance tradition by using a system of columns, pilasters, and arcades to produce elegant facades and spacious rooms. In the arcaded palace courtyard Laurana achieved a rhythmic lightness, amplitude, and sophistication far in advance of contemporary Florentine work.

Later he worked in Naples for the king Ferrante II of Naples. From 1472 he was in Pesaro, where he attended the construction of the Castle (Rocca) until his death, occurred in 1479. The famous anonymous picture La città ideale, housed in the Urbino National Gallery, has been attributed to him.


drvored

Cache se ne nalazi na početnim koordinatama. Kemijska se ne nalazi u samom cacheu. Da bi našli koordinate trebate prošetati kroz drvored i zbrojite brežuljke koji se nalaze u sklopu staze na kraju drvoreda (B). Potreban vam je i broj klupa od cigli s lijeve (L) i desne (D) strane od ulaza u školu.

N 45 48 L(D*2)

E 15 53 BLD


XX =/= X*XProvjerite svoje rješenje!

 

Cache is not at given coordinates. There is no pen in the cache itself. To figure out the coordinates you need to walk trough the alley and count the number of small hils in the middle of a track at the end (B). You also need the number of brick benched on the left (L) and right (D) side of the school entrance

N 45 48 L(D*2)

E 15 53 BLD


XX =/= X*XCheck your solution!

Additional Hints (Decrypt)

UE: Fwrqav RA: Fvg qbja

Decryption Key

A|B|C|D|E|F|G|H|I|J|K|L|M
-------------------------
N|O|P|Q|R|S|T|U|V|W|X|Y|Z

(letter above equals below, and vice versa)