Katedrala sv. Marka
Katedrala sv. Marka središte je vjerskog života te jedan od najznačajnijih i najljepših spomenika u starom gradu Korčuli. Podignuta je u 15. stoljeću na mjestu romaničke crkve iz 13. stoljeća. U njezinoj su izgradnji sudjelovali domaći majstori koji su bili poznati od Dubrovnika do Venecije. Najvrsniji među njima bio je Marko Andrijić koji je na ovom zdanju ostavio svoja remek-djela: završni dio zvonika s kupolom i lanternom te ciborij nad glavnim oltarom. Ulaz u katedralu, na kojem je i kip sv. Marka Evanđelista, zaštitnika Korčule, djelo je Bonina iz Milana s početka 15. stoljeća. Na zidu iza glavnoga oltara nalazi se velika slika s prikazima sv. Marka, Bartula i Jeronima, prvoga prevoditelja Biblije na latinski, a podrijetlom iz Dalmacije. Pripisuje se Jacopu Tintorettu, najistaknutijem predstavniku mletačkog manirizma. Tu je i Navještenje, još jedno Tintorettovo djelo, kao i ikona Gospa od Otoka iz 14. stoljeća, za koju se vjeruje da je spasila Korčulu od Turaka 1571. godine.
Kamenolomi
Od antičkih vremena do sredine 20. stoljeća Korčulani su umješno i uspješno obrađivali i prodavali kamen po cijelom jadranskom prostoru. Kvalitetni vapnenac s otoka Korčule ugrađen je i u najpoznatije građevine svijeta poput crkve Haggia Sophia u Carigradu, parlamenta u Beču i vijećnice u Stokholmu. Od njega su izgrađene najljepše javne i privatne zgrade dalmatinskih gradova poput Dubrovnika i Hvara.
Otok Vrnik
Vrnik (visina 50 m) sa istoimenim selom najstariji je i najglasovitiji korčulanski kamenolom. U slikovitom selu danas živi svega nekoliko obitelji koje iznajmljuju sobe gostima. Na otoku ima 29 kamenoloma. Zapadno od Vrnika nalazi se poznati otok-kamenolom Kamenjak. Na otočić redovito voze taxi barke iz grada Korčule u ljetnim mjesecima.
Što je vapnenac?
Vapnenac je sedimentna stijena sastavljena uglavnom od kalcijevog karbonata (CaCO3) u obliku mineralnog kalcita. Vapnenačke forme najbolje su vidljive i prepoznatljive u toplim, plitkim morskim vodama. Vapnenac je obično biološka (organska) sedimentna stijena nastala taloženjem školjaka, koralja, algi i fekalnih ostataka.
Također, može biti i kemijski (anorganski) formirana sedimentna stijena nastala taloženjem kalcijevog karbonata iz jezera, mora ili oceana.
Nastajanje vapnenca - marinski
Većina vapnenaca nastaje u plitkim, mirnim i toplim morskim vodama. U morskom okruženju lako dolazi do izvlačenja kalcijevog karbonata iz školjaka i kostura potrebnih za formiranje vapnenca. Nakon što morski organizmi izumru njihove oklopne i skeletne krhotine talože se kao sediment koji se pretvara u vapnenac. Njihovi otpadni proizvodi (kakica) također mogu doprinijeti taloženju. Vapnenci nastali na ovakav način nazivaju se biološkim sedimentnim stijenama. Njihovo biološko podrijetlo otkrivamo prisutnošću fosila u stijeni.
Neki vapnenci mogu nastati izravnim taloženjem kalcijeva karbonata iz morske ili slatke vode. Vapnence nastale na ovaj način nazivamo kemijskim sedimentnim stijenama. Po svojoj strukturi manje su obilni od biološkim vapnenaca.
Danas je na Zemlji puno vapnenačko oblikovanih okruženja. Većina ih se nalazi u pličinama između 30 stupnjeva sjeverne geografske širine i 30 stupnjeva južne geografske širine.
Nastajanje vapnenca - isparavanjem
Vapnenac može nastati i isparavanjem. Stalaktiti, stalagmiti i ostali spiljski oblici takvi su primjeri vapnenca. U pećini, kapljice vode cure odozgo kroz pukotine ili pore i dolaze do spiljskih stropova. Prije pada na pod spilje može doći do isparavanja. Kako voda isparava tako se kalcijev karbonat taloži na stropu spilje. Tijekom vremena proces isparavanja može rezultirati nastankom vrhova kalcijeva karbonata na stropu spilje. Takve naslage počinju tvoriti stalaktite. Moguć je i obrnuti proces kada se isparavanje događa na tlu spilje što omogućava nastanak stalagmita.
Vapnenac koji tako tvori spiljske oblike poznat je i kao „sedra“ te pripada kemijskim sedimentnim stijenama. Stijena poznata kao „tuf“ vapnenac je nastao isparavanjem vrućih izvora, obala jezera ili sličnih područja.
Sastav vapnenca
Vapnenac je po definiciji kamen koji sadrži najmanje 50% kalcijevog karbonata u obliku kalcitne mase. Svi vapnenci sadržavaju barem nekoliko postotaka drugih materijala. To mogu biti maleni udjeli kvarca, feldspata, gline, pirita, siderita i ostalih materijala. Također mogu sadržavati veće komade rožnjaka, pirita ili siderita.
Prisustvo kalcijevog karbonata u vapnencu daje mogućnost lake identifikacije stijene, koja se izložena hladnoj otopini 5%-tne solne kiseline – zapjeni.
Vrste vapnenca
Postoji puno naziva koji se koriste za vapnenac. Ti se nazivi temelje na tome kako je stijena nastala, njezinom izgledu, sastavu i ostalim čimbenicima. Slijedi nekoliko najčešćih naziva:
Kreda: meki vapnenac s vrlo finom teksturom obično bijele ili svijetlo sive boje. Uglavnom nastaje od vapnenačkih ostataka ljusaka mikroskopskih morskih organizama, npr. foraminifera ili vapnenačkih ostataka mnogobrojnih vrsta morskih algi.
Kokvina: Slabo-zacementiran (povezan) vapnenac koji je uglavnom nastao od krhotina slomljenih ljusaka.
Fosilizirani vapnenac: kao što mu naziv govori sadrži obilje fosila. Najčešće se radi o školjkama i kostima organizama koji tvore vapnenac.
Litografski vapnenac: gusti vapnenac s vrlo finim i vrlo ujednačenim veličinama zrna koji se pojavljuje u tankim naslagama koje se mogu lagano raslojavati u vrlo glatku površinu. Krajem 18. stoljeća razvijena je litografija. Litografija je postupak nastanaka likovnog djela u kojoj se po vapnenačkoj ploči crta masnom kredom ili litografskim tušem, pri čemu se stvara vapneni sapun. Zatim se ploča prekrije dušičnom kiselinom pomiješanom s arapskom gumom rastopljenoj u vodi. Vapneni sapun odbija zakiseljenu otopinu te su tako njenom djelovanju izloženi samo neiscrtani dijelovi kamena. Nakon toga se kamen ovlaži vodom i prijeđe valjkom premazanim tiskarskom bojom. Vlažna čista površina ne prima masnu boju, prima je jedino crtež (vapneni sapun) koji nije upio vodu. Litografija je omogućila vrlo laganu proizvodnju kopija te je postala jako raširena.
Oolitski vapnenac: sastavljen uglavnom od kalcijevog karbonata "oolites", male sfere nastale koncentričnim taloženjem kalcijevog karbonata na pješčanom zrnu ili ostatku školjke.
Sedra: vapnenac nastao isparavanjem oborina, najčešće u spiljama, nastaju spiljski oblici poput stalaktita ili stalagmita.
Tuf: vapnenac nastao taloženjem voda bogatih kalcijem iz vrućih izvora, obala jezera ili sličnih mjesta.
Fosili
Na svim spomenutim lokacijama, pronaći ćete ne samo lijep primjer sedimentne stijene vapnenca, već i veliki broj fosila. Što su uopće fosili? Oni su sve ono što dokazuje život u prošlim vremenima. Taj se dokaz prošlog života javlja u dva oblika. On može biti izravan ili neizravan.
Izravan dokaz života su fosili koje čine čvrsti dijelovi organizama. U slučaju životinja, to mogu biti fosilizirane kosti ili školjke. Ili, kada su u pitanju biljke, to može biti fosilizirano drvo ili lišće. U nekim slučajevima, fosiliziran može biti i cijeli organizam, i njegovi meki i njegovi čvrsti dijelovi. Primjeri takvih fosila su insekti zarobljeni u jantaru ili mamuti smrznuti u ledu.
Neizravan dokaz života su fosilni tragovi. To su različiti otisci stopala, repova, tragova, koje su organizmi ostavljali, a zatim su fosilizirani. Koproliti (fosilizirana kakica) su također jedan primjer fosilnih tragova.
Klasifikacija
Dva su velika klasifikacijska sustava kojima se služimo prilikom identifikacije i klasifikacije vapnenačkih i karbonatnih stijena: Folkov i Dunhamov.
Folkova klasifikacija
Robert L. Folk razvio je klasifikacijski sustav koji u prvi plan stavlja detaljnu strukturu zrna i naglašava primarnu detaljnost sastava zrna i ostalih materijala u karbonatnim stijenama. Razlikuje tri vrste sastojaka: alokeme (zrna), matriks (uglavnom mikrit) i cement (sparit). Folkov sustav koristi dvodijelne nazive: prvi dio se odnosi na dominantnost zrna, a drugi na prevladavajuće vezivo (mikrit ili sparit). Prilikom korištenja Folkovog sustava preporuča se koristiti petrografov mikroskop jer je lakše odrediti prisutne komponente u svakom uzorku.
Dunhamova klasifikacija
Dunhamova klasifikacija temelji se na strukturnim značajkama. Svako ime temelji se na teksturi zrna koje čini vapnenac. Dunham je 1962. godine objavio svoj sustav klasifikacije koji dijeli stijene u četiri glavne skupine temeljem relativnih proporcija grubljih klastičnih čestica. Dunhanovi nazivi osnova su za određivanje stijena.
Bavio se pitanjem jesu li ili nisu izvorna zrna u međusobnom kontaktu, podržavaju li se međusobno ili su karakteristična vidljiva razgraničenja. Za razliku od Folka, Dunham se bavio poroznošću stijena. Dunhamova klasifikacija je korisnija i kvalitetnija jer se temelji na teksturi, a ne na ispitivanju zrna u uzorku.
Prošećite oko Katedrale te da biste prijavili pronalazak odgovorite na sljedeća pitanja:
1. Opišite teksturu i boju vapnenca na pročelju Katedrale!
2. Promotrite zidove! Koju vrstu vapnenca prepoznajete?
3. Je li vapnenac nastao:
a) marinski (objasnite)
b) isparavanjem (objasnite)
4. Je li vapnenac:
a) biološkog podrijetla (objasnite)
b) kemijskog podrijetla (objasnite)
5. Zašto je Dunhamova metoda klasifikacije bolja od Folkove?
6. Priložite sliku s GPS-om (nije obvezno)
Pošaljite odgovore e-poštom (putem GC profila). Slobodno upišite pronalazak, a ako nešto nije u redu, obavijestit ću vas!
St. Mark's Cathedral
St. Mark's Cathedral is the center of religious life in the old city of Korčula, and one of the city's most significant and most beautiful buildings. It was erected in the 15th century on a site where a 13th century Romanesque church used to stand. Local master builders, well known from Dubrovnik to Venice, were involved in the construction. The most notable among them was Marko Andrijić, who left his masterpieces on the structure: the final section of the bell tower with a dome and lantern and a ciborium above the high altar. The entrance to the cathedral contains a 15th century statue of St. Mark the Evangelist, patron saint of Korčula, the work of Bonin of Milan. The wall above the high altar is adorned with effigies of Sts. Mark, Bartholomew, and Jerome, the first translator of the Bible into Latin, who was originally from Dalmatia. The work is attributed to Jacopo Tintoretto, the most prominent representative of Venetian Mannerism. The church also contains The Annunciation, another of Tintoretto’s works, as well as a 14th century icon of Our Lady of the Island, believed to have saved Korčula from the Ottomans in 1571.
Quarries
There are 29 local quarries on the island. Korčulans were skilfully working and selling their stone all over the Adriatic area. The high quality limestone from Korčula is incorporated in some of the best known buildings in the world such as the Haggia Sophia in Istanbul, the parliament in Vienna, the Town Hall in Stockholm as well. The most beautiful of the public and private buildings in Dalmatian towns such as Dubrovnik, Hvar, Kotor are also built from it.
Island Vrnik
( 50 m high ), with the village of the same name, is the site of the oldest and most famous Korčula quarry. Only a few families today live in this picturesque village, and they let rooms and apartments to the guests. Taxi boats from Korčula town sail to the island only in high tourist season.
What is Limestone?
Limestone is a sedimentary rock composed primarily of calcium carbonate (CaCO3) in the form of the mineral calcite. It most commonly forms in clear, warm, shallow marine waters. It is usually an organic sedimentary rock that forms from the accumulation of shell, coral, algal and fecal debris. It can also be a chemical sedimentary rock formed by the precipitation of calcium carbonate from lake or ocean water.
Limestone-Forming Environment - Marine
Most limestones form in shallow, calm, warm marine waters. That type of environment is where organisms capable of forming calcium carbonate shells and skeletons can easily extract the needed ingredients from ocean water. When these animals die their shell and skeletal debris accumulate as sediment that might be lithified into limestone. Their waste products can also contribute to the sediment mass. Limestones formed from this type of sediment are biological sedimentary rocks. Their biological origin is often revealed in the rock by the presence of fossils.
Some limestones can form by direct precipitation of calcium carbonate from marine or fresh water. Limestones formed this way are chemical sedimentary rocks. They are thought to be less abundant than biological limestones.
Today Earth has many limestone-forming environments. Most of them are found in shallow water areas between 30 degrees north latitude and 30 degrees south latitude.
Limestone-Forming Environment - Evaporative
Limestone can also form through evaporation. Stalactites, stalagmites and other cave formations (often called "speleothems") are examples of limestone that formed through evaporation. In a cave, droplets of water seeping down from above enter the cave through fractures or other pore spaces in the cave ceiling. There they might evaporate before falling to the cave floor. When the water evaporates, any calcium carbonate that was dissolved in the water will be deposited on the cave ceiling. Over time this evaporative process can result in an accumulation of icicle-shaped calcium carbonate on the cave ceiling. These deposits are known as stalactites. If the droplet falls to the floor and evaporates there a stalagmite could grow upwards from the cave floor.
The limestone that makes up these cave formations is known as "travertine" and is a chemical sedimentary rock. A rock known as "tufa" is a limestone formed by evaporation at a hot spring, lake shore, or other area.
Composition of Limestone
Limestone is by definition a rock that contains at least 50% calcium carbonate in the form of calcite by weight. All limestones contain at least a few percent other materials. These can be small particles of quartz, feldspar, clay minerals, pyrite, siderite and other minerals. It can also contain large nodules of chert, pyrite or siderite.
The calcium carbonate content of limestone gives it a property that is often used in rock identification - it effervesces in contact with a cold solution of 5% hydrochloric acid.
Varieties of Limestone
There are many different names used for limestone. These names are based upon how the rock formed its appearance or its composition and other factors. Here are some of the more commonly used.
Chalk: A soft limestone with a very fine texture that is usually white or light gray in color. It is formed mainly from the calcareous shell remains of microscopic marine organisms such as foraminifers or the calcareous remains from numerous types of marine algae.
Coquina: A poorly-cemented limestone that is composed mainly of broken shell debris. It often forms on beaches where wave action segregates shell fragments of similar size.
Fossiliferous Limestone: A limestone that contains obvious and abundant fossils. These are normally shell and skeletal fossils of the organisms that produced the limestone.
Lithographic Limestone: A dense limestone with a very fine and very uniform grain size that occurs in thin beds that separate easily to form a very smooth surface. In the late 1700's a printing process (lithography) was developed to reproduce images by drawing them on the stone with an oil-based ink and then using that stone to press multiple copies of the image.
Oolitic Limestone: A limestone composed mainly of calcium carbonate "oolites", small spheres formed by the concentric precipitation of calcium carbonate on a sand grain or shell fragment.
Travertine: A limestone that forms by evaporative precipitation, often in a cave, to produce formations such as stalactites, stalagmites and flowstone.
Tufa: A limestone produced by precipitation of calcium-laden waters at a hot spring, lake shore or other location.
Fossils
On EarthCache location, you can find not only nice example of sedimentary rock limestone, but also nice examples of fossils. What are fossils, anyway? Well, they are anything that provides evidence of life in past ages. That evidence of life in past ages can come in two types. It can be either direct evidence or indirect evidence of past life.
Direct evidence of life are fossils of hard body parts of organisms. They can be fossilized bones or shells in case of animals. Or it can be fossilized wood or leaves in case of plants. In some cases, the entire organism can be fossilized, together with both soft and hard parts. Example of such fossils are insects trapped in amber or mammoths frozen in ice.
Indirect evidence of life are trace fossils. They are various footprints, trails, marks that were left by organisms and then fossilized. Coprolites (fossilized poo) is also one example of trace fossils.
Classification
Two major classification schemes, the Folk and the Dunham, are used for identifying limestone and carbonate rocks.
Folk classification
Robert L. Folk developed a classification system that places primary emphasis on the detailed composition of grains and interstitial material in carbonate rocks. Based on composition, there are three main components: allochems (grains), matrix (mostly micrite), and cement (sparite). The Folk system uses two-part names; the first refers to the grains and the second is the root. It is helpful to have a petrographic microscope when using the Folk scheme, because it is easier to determine the components present in each sample.
Dunham classification
The Dunham scheme focuses on depositional textures. Each name is based upon the texture of the grains that make up the limestone. Robert J. Dunham published his system for limestone in 1962; it focuses on the depositional fabric of carbonate rocks. Dunham divides the rocks into four main groups based on relative proportions of coarser clastic particles. Dunham names are essentially for rock families. His efforts deal with the question of whether or not the grains were originally in mutual contact, and therefore self-supporting, or whether the rock is characterized by the presence of frame builders and algal mats. Unlike the Folk scheme, Dunham deals with the original porosity of the rock. The Dunham scheme is more useful for hand samples because it is based on texture, not the grains in the sample.
To get the log permission, please answer the following questions:
1. Walk around Cathedral and try to describe the texture AND color of the limestone at facade wall
2. Examine walls! Wich types (varieties) of limestone do you recognize?
3. Is this limestone:
a) marine forming environment (explaine)
b) evaporative forming environment (explaine)
4. Is this limestone:
a) biological (explaine)
b) chemical (explaine)
5. Why Dunham’s classification is better than Folk’s classification?
6. Take a photo with GPS (optional)
Please email me your answers in english (via GC-Profile). You don't have to wait for a permission to log. If your answers are incorrect, I will inform you