Crkva Svete Marije Magdalene Ivanec
Crkva Svete Marije Magdalene u Ivancu - znamenje katoličanstva Ivanca i njegove bliže okolice, uz župni dvor, kapele Sv. Duha i Sv. Donata jedini su spomenici kulturne baštine u ivanečkom kraju. Tijekom povijesti ivanečko crkveno područje pripadalo je Zagrebačkoj (nad)biskupiji, a u regionalnoj organizaciji ivanečko crkveno područje spada u Arhiđakonat varaždinski. Sada je u sastavu Gornjovaraždinskog dekanata u kojem se pored župe Ivanec nalazi Donja Voća, Maruševec, Margečan, Petrijanec, Vinica, Križovljan i Natkrižovljan.
Ivanec se kao župa spominje 1574. godine. Glavni je razlog dosta kasnom osnutku ivanečke župe nepostojanje crkve za pučke vjerske potrebe. Za bogoslužje je djelomično služila kapela Sv. Ivana Krstitelja, crkvica obitelji Petheö, do prvih vizitacija bez stalnog župnika, otvorena narodu nekoliko puta godišnje.
Stoga je povijest ivanečke crkve moguće potpunije i svestranije istraživati usporednim podacima kanonskih vizitacija, i znanstveno-stručnih tekstova. Vizitacije ivanečke župe neprocjenjiv su izvor za istraživanje povijesti Ivanca, a posebno crkvene prošlosti. Izvori koje tek treba istražiti su zaista obimni: od 1649. do 1698. godine Arhiđakonat Varaždin obavio je u ivanečkoj župi 27 vizitacija (svake druge godine, pa i češće); u 18. stoljeću zabilježeno je 15, a u 19. stoljeću 5 vizitacija. Znanstvena obrada ovih podataka pridonijet će upotpunjavanju cjelokupne povijesti Ivanca, koja je za sada fragmentarna, upravo zbog neistraženih izvornih podataka.
Okolnost koja je utjecala na relativno kasno utemeljenje ivanečke župe bila je crkvena nadležnost belskih ivanovaca i njihova kapela Sv. Ivana Krstitelja u Ivancu koja je postojala sve do 1674. godine. U prilog ovog objašnjenja govori i Popis župa zagrebačke županije 1334. i 1501. godine u kojem je uz ostale župe Varaždinskog arhiđakonata postojala 1334. godine i Item ecclesia sante crucis (među ostalim župa svetih križnika), tj. ivanovaca, koja se u pregledu župa iz 1501. godine više ne spominje.
Za crkvenu povijest Ivanca od posebne je važnosti djelovanje reda ivanovaca sa sjedištem u Beli i njihovom posjedu Libera villa Sancti Iohannis - slobodna općina Ivanec. Pored poznatih ocjena o ulozi i zadacima reda ivanovaca u našim krajevima, potrebno je istaknuti da je svetac-zaštitnika reda Sv. Ivan Krstitelj, čije je ime simbolizira postanak kršćanstva. Stoga se dolazak ivanovaca u Hrvatsku početkom 13. stoljeća, uz redovne zadaće reda, povezuje s učvršćivanjem kršćanstva. Postojanje kapele Sv. Ivana Krstitelja u Ivancu, pracrkve ivanečke sagrađene na početku 13. stoljeća, nezaobilazna je činjenica o zadacima reda ivanovaca u ivanečkom kraju.
Kapela Sv. Ivana Krstitelja u gradu (obitelji Petheö) prvi put se spominje u vizitacijama godine 1649. Bila je smještena posred gradskog dvorišta, a o groblju nema ni spomena. Da je ta kapela uistinu još uvijek ona ivanovačka stara crkvica, svjedoče brojni navodi u vizitacijama: ona je "vrlo stara, "prastara", "starija od župne crkve", "križarska", i td.
Nastariji opis kapele iz 1649. godine opisuje crkvicu zapuštenom i ruševnom, pa je razumljivo da se grofovi Petheö vlasnici novosagrađenog kaštela koji postoji od 1558. godine nisu brinuli o njenom održavanju, jer su namjeravali graditi drugu. Plemstvo toga doba smatralo posjedovanje vlastite kapele pitanjem prestiža.
Kapela se u vizitacijama Arhiđakonata varaždinskog iz 1649. (prva zabilježena vizitacija!) (112) spominje kao "križarska" (tj.od križnika-ivanovaca) i "vrlo stara", "prastara", u lošem stanju i zapuštena. U to vrijeme zidovi su bili napukli, dio uz vrata se počeo rušiti. Ipak još postoji jedan zidani oltar, ogoljen i nepokriven iznad kojeg je vizitator uočio sliku Sv. Ivana Krstitelja. Vizitator je 1669. zabilježio da je kapela u sve lošijem stanju s porazbijanim prozorima i vratima, u nju ulazi stoka, a i služi kao staja, ali je slika Sv. Ivana imala novu pozlatu. Grofica Suzana Oršić naposljetku je kapelu dala porušiti 1674. godine.