Gradski park u Koprivnici
Središte Koprivnice počelo se ubrzano mijenjati sredinom 19. stoljeća. Voditelj gruntovnice Janko Demetrović je izgradio temelj za stvaranje moderne Koprivnice. Provođenjem građevinske osnove 1869. Koprivnici su otvorena vrata za urbanistički razvoj. Prijedlog da se sruše stare zidine provođen je uz veliki otpor starosjedilaca Koprivnice, a 1891. godine srušena je i kapela Sv. Florijana, čime je uspostavljena nova os prema željezničkom kolodvoru, ali i prema Sajmenom trgu. Na mjestu srušenog dijela koprivničke utvrde podignut je prostran gradski park zasađen divljim kestenima i bijelim brezama, a u čijoj sredini je bio paviljon u kojem je ljeti svirala glazba. U to vrijeme je gradonačelnik Martin Ožegović donio Građevni red za grad Koprivnicu po kojem su kuće mogle graditi samo od cigle i morale su biti pokrivene crijepom, što je uvjetovalo otvaranje ciglana.
Prvu jezgru današnjeg gradskog parka je prije 150 godina – 1856. godine formirao kotarski predstojnik Grigorije Roksandić (umirovljeni krajiški časnik). On je uz sjeverni gradski opkop dao posaditi dvije aleje javora. Isti je 1863. godine drvoredima javora zasadio zapadni dio opkopa uz današnju Nemčićevu ulicu. Taj drvored se odlično vidi na najstArijim fotografijama koprinvičkog gradskog središta, ali i na prvom katastarskom planu Koprivnice. Drvored se, prema katastarskom planu, protezao od današnje gradske vijećnice do kraja Zrinskog trga pa je onda skretao prema jugu u Nemčićevu ulicu. Na istom je planu zabilježena zelena površina s drvećem na mjestu nekadašnjih kapela Sv. Ivana Krstitelja i Sv. Lucije. To je bio zametak parka kod starog dijela današnje koprivničke bolnice ispred kasnije podignute kapele Sv. Florijana. Drvoredi javora su kasnije poslužili gradskom vrtlaru Dragutinu Ruhlu za postupno oblikovanje parka na prostoru sjeverozapadnog dijela koprivničke utvrde. Ruhl je postao gradskim vrtlarom 1884. godine, a na toj je dužnosti bio punih četrdeset godina, obilježivši svojim radom jedan dio koprivničkog prostora i prošlosti. Pod njegovim je vodstvom u razdoblju između 1891. i 1893. godine bio zasađen gradski park (u vrijeme kada je Koprivnicom upravljao vladin povjerenik Koloman pl. Matačić), a kasnije i ostale koprivničke parkove – kod bolnice, u blizini kapelice na Grantulama (kod današnje Podravke), kod nekadašnje gimnazije (današnje Osnovne škole Antun Nemčić Gostovinski) itd. Ruhla je naslijedio Ivan Flatz koji je do 1960. godine upravljao koprivničkim parkovima. Park se, prema Radovanu Kranjčevu, početkom 20. stoljeća oblikovao “u izvjesnom kompromisu između baroka i engleskog slobodnog pejzažnog stila, odnosno u duhu eklekticizma značajnog za kraj 19. stoljeća. Takav karakter uglavnom je park sačuvao do danas. Vrijedno je istaknuti u parku i prisustvo barokne skulpture Sv. Ivana Nepomuka iz 1747. godine…” Za središnji gradski park je bilo osobito važno što je nakon velike izložbe u Budimpešti, 1896. godine u središte parka bio postavljen drveni paviljon, djelo Antuna Rogine. Paviljon je bio postavljen na podnožje od kamena složeno 1894. godine od neke stare građevine (Brozović pretpostavlja da su to možda ostaci franjevačke crkve). Paviljon je služio za koncerte gradske glazbe.
5. travnja u Gradskoj upravi održano je predstavljanje projekta revitalizacije gradskog parka. Riječ je o projektu u kojem je projektni zadatak formirao Grad Koprivnica, a na osnovu kojega je okupljen tim stručnjaka. Ugovor za izradu kompletne projektne dokumentacije revitalizacije gradskog parka u infrastrukturnom i hortikulturnom smislu i uređenje školskog igrališta Osnovne škole Antun Nemčić Gostovinski sklopljen je s tvrtkom FORMA-BIRO iz Koprivnice koja ima ovlaštenje za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Projekt se nalazi unutar granica kulturno povijesne cjeline stoga je i pristup formiranju istog bio multidisciplinaran.
Predmet projekta revitalizacije gradskog parka obuhvaća infrastrukturni i hortikulturni dio te uređenje školskog igrališta osnovne škole Antun Nemčić Gostovinski, a prostor obuhvata ograničen je Zrinskim trgom sa sjevera, ulicom Đure Estera s istoka, s juga školskim dvorištem i parcelom za buduću izgradnju multimedijalnog centra te ulicom Antuna Nemčića sa zapada.