Novi Marof #4
Novi Marof #4 je na uzvisini križanja glavne ceste D3 i lokalnih asfaltiranih cesta, kod zapadnog ulazu u Specijalnu bolnicu za kronične bolesti Novi Marof.
Grad Novi Marof
Grad Novi Marof smješten je u južnom dijelu Varaždinske županije. Na istoku graniči s Gradom Varaždinskim Toplicama i Općinom Ljubešćica dok zapadnu granicu dijeli s Krapinsko-zagorskom županijom (općinama Budinšćina i Hraščina). Grad Novi Marof na jugu graniči s općinama Visoko i Breznički Hum, jugoistoku s Koprivničko-križevačkom županijom (Općinom Gornja Rijeka), na sjeveru s općinama Beretinec, Sveti Ilija i Gornji Kneginec, a na sjeverozapadu s Gradom Ivancem. Prometno-geografski položaj je povoljan jer prostorom Grada prolazi jedan od glavnih državnih prometnih pravaca Goričan-Zagreb-Rijeka, na kojeg se vežu ostali cestovni pravci državnog i županijskog značaja iz smjera Zaboka, Ivanca, Ludbrega i Križevaca.
Područje Grada prostire se na 111,75 km², što čini 8,86% ukupne površine Županije.
Grad Novi Marof administrativno se dijeli na 23 naselja: Bela, Donje Makojišće, Filipići, Gornje Makojišće, Grana, Jelenščak, Kamena Gorica, Ključ, Krč, Madžarevo, Možđenec, Novi Marof, Orehovec, Oštrice, Paka, Podevčevo, Podrute, Presečno, Remetinec, Strmec Remetinečki, Sudovec, Topličica i Završje Podbelsko.
Prema površini najveće naselje je Možđenec s 10,05 km², a najmanje je naselje Filipići površine 0,96 km². Sjedište Grada je naselje Novi Marof.
Prema Popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2021. godine Grad Novi Marof ima 11.795 stanovnika.
Prošlost
Utvrđeni grad Greben(Grebengrad - zapadno od Novog Marofa), jedan je od najvećih srednjovjekovnih gradova. Vjerojatno je izgrađen u 12. stoljeću, a prvi puta se spominje početkom 13. stoljeća. Nakon niza vlasnika početkom 18. stoljeća Greben-grad je prešao u posjed grofova Erdödy. Kada je 1710. godine, nakon potresa, u požaru, izgorjelo krovište utvrde Greben-grad, vlasnici su se spustili sa zelenih obronaka Ivančice(Ivanščice), u dolinu, gdje su nedaleko rijeke Bednje sagradili novi majur-marof.
Tek kasnije, na brežuljku u blizini tog mjesta sagradili su lijepi, ranobarokni, jednokatni, četverokutni dvor s unutrašnjim dvorištem. Ljudevit grof Erdödy graditelj je dvorca i osnivač Novog Marofa. Od kada je izgrađen, 1776. godine pa do 1923. godine dvorac je bio u vlasništvu grofova Erdödy. Grofica Lujza, supruga grofa Rudolfa Erdödy bila je velika dobrotvorka seljaka, sirotinje i djece ovog kraja.
Na raskršću državne i kotarske ceste, koja vodi prema mjestu Ljubešćica, u Možđencu, u zgradi sagrađenoj 1780. godine, grofica je osnovala 1890. godine privatnu karitativnu ustanovu, uređenu bolnicu s 20 kreveta, s pripadajućom ambulantom.
Na istočnom zidu zgrade stajala je mramorna ploča, koja danas stoji na ulazu, tj. u atriju dvorca. Na njoj piše "U SAZNANJU SPAS" 1890.
Po završetku I. svjetskog rata provedena je agrarna reforma, grof Erdödy postepeno je rasprodao svoje majure, a među njima i vlastelinstvo Greben Novi Marof, koje su prodali Zemaljskoj zakladi za suzbijanje tuberkuloze u Zagrebu.
Tako je u njemu, 1925. godine, otvoreno "Zemaljsko lječilište za slabunjavu djecu", koje je djelovalo samo nekoliko mjeseci. Grof Rudolf Erdödy s obitelji iselio se iz Hrvatske. Nakon odlaska grofova Erdödy, u dvorcu su bili smješteni, najprije, ratni invalidi, a zatim ratna siročad.
Odlukom tadašnjeg načelnika kabineta Ministarstva zdravlja, dr. Andrije Štampara 10.12.1926. godine u dvorcu je otvoren sanatorij za plućne bolesnike pod imenom "Državno lječilište za tuberkulozne bolesnike".
Uz objekt dvorca nalazilo se nekoliko gospodarskih zgrada, vrtovi i perivoj. Perivoj je oblikovan potkraj 18. stoljeća od postojeće šume hrasta kitnjaka i običnog graba. U početku je u dvorcu bilo smješteno samo 40 bolesničkih kreveta, a 1927. godine otvoreno je još 20 kreveta u dvorišnoj zgradi.
Od jeseni 1927. do polovice 1928. godine sagrađen je novi zidano-drveni objekt za smještaj i liječenje bolesnika, tzv. "Deckerova baraka" u kojem je bilo smješteno još 70 kreveta.
U sklopu Lječilišta nalazio se laboratorij i ljekarna, a koncem 1928. godine nabavljen je prvi RTG-aparat.
Dovršetkom izgradnje tri nova paviljona (ženski - 1947.g., muški - 1952.g. i mali - 1957.g.) kapacitet se proširuje na 420 kreveta. 1958. godine obnavlja se Dvorišna zgrada koja je izgrađena 1776. godine kada i dvorac. 1967. godine izgrađena je zgrada koja je 1977. godine prenamijenjena u novu kuhinju. 1989.- 1990. godine gradi se nova praonica rublja s ložionom, a 1979. godine kisik - stanica. 1990. godine dograđuje se mrtvačnica, 1991. godine Nadbiskup zagrebački, uzoriti kardinal Franjo Kuharić otvorio je i posvetio novu kapelicu u prizemlju dvorca koja je nastavila rad dotadašnje kućne kapelice. 1999. godine otvoren je Odjel za zbrinjavanje osoba starije životne dobi uz osobno plaćanje. 2001. godine u parku ispred zgrade dvorca postavlja se pil Blažene Djevice Marije - Gospe od zdravlja. 2002. godine otvara se Centar za hemodijalizu, a 2004. godine gradi se nova porta i parkiralište na južnom ulazu u Bolnicu.
Promjenom strukture bolesnika mijenjao se i naziv bolnice, pa je tako 1946. godine ustanova promijenila ime u Zemaljsko lječilište Novi Marof. Od 1949. godine naziv bolnice je Bolnica za tuberkulozu pluća i plućne bolesti. 1979. godine ime bolnice se mijenja u Bolnica za plućne bolesti, TBC i kronične bolesti. Današnji naziv bolnice je Specijalna bolnica za kronične bolesti Novi Marof.
Paziti na muglere!