Dravski put #29 - Donˇt become like him
Dvadest i deveti je u nizu (no malo ispao iz niza) serijala "Dravski put", koji se proteže od Vojakovačkog Kloštra, odnosno od raskršća asfaltne ceste za Male Rašćane (mada se spominjalo da je nekada išao i dalje, od Donjana), pa preko Malih Sesveta i šume Klenovac, Carevdara i Sesvetske šume sve do Donjare gdje se spajao na staru Lepavinsku cestu.
Do ovog cachea, ali i cijelog tog dijela "Dravskog puta" (ajmo reć sjevernog), može se doći i automobilom s Lepavinske strane, a makadamski put je zaista dobro održavan. Na početku tog puta postoji rampa kojom upravlja prvi susjed pa ponekad zna biti zatvorena ili ju zatvori dok primjeti da je netko autom prošao tako da se zna dogoditi da ostanete "zatvoreni" s one strane rampe. Ukoliko se to desi javite se prvoj kući do rampe (najbliža - na jug).
Svjedočio sam ko dječak potjeri za zloglasnim serijskim ubojicom odmetnikom koji je ubio petoro ljudi tokom 17 godina. Policija je sa kampanjolama nekoliko dana patrolirala po ovom Dravskom putu i nije ga uspjela locirati a skrivao se nekoliko desetaka metara u koprivama u obližnjoj šumi.... Naravno, riječ je o.....
Vinku Pintarić - rođen 1941. u Zrinskom Topolovcu, u blizini Bjelovara. Tokom Drugog svjetskog rata njegov otac Ilija je bio u partizanima, ali su ga pred kraj rata odvele Ustaše i sa njima je proveo nekoliko mjeseci. Zbog toga su ga agenti OZNA-e pretukli u prisustvu njegove porodice, uključujući Vinka i njegovog starijeg brata Josipa, a zatim ga odveli sa sobom. Vinkova majka je pozvala Ilijine drugove iz rata, partizane, da intervenišu, ali su oni odbili. Ilija se nikada nije vratio; prema glasinama, ubijen je dan nakon hapšenja.
Vinkova majka se preudala nekoliko godina kasnije, a njegov očuh, alkoholičar, ga je fizički zlostavljao. Ovi traumatični događaji su u njega ulili osjećaj izdaje i podstakli u njemu bijes i ozlojeđenost, a on je kasnije govorio da treba „osvetiti svog oca“. U mladosti se počeo interesovati za vatreno oružje, koje je koristio za krivolov. U nekoliko navrata imao je nelegalno oružje, koje je oduzela policija.
Njegov prvi brak je trajao samo nekoliko mjeseci. Ljut na tretman svojih rođaka on ih je zlostavljao, zbog čega je proveo nekoliko mjeseci u zatvoru. Nikada se nije vratio svojoj ženi.
Pintarić je prvo ubojstvo počinio 26.4.1973. Taj dan je zatražio posao u lokalnoj tvornici, ali je odbijen. Razočaran zbog ponovljenog neuspjeha da obezbijedi posao u tvornici i sumnje da je na to uticao njegov brat koji tamo već radi, otišao je u kafanu i teško se napio. Na putu kući ušao je u svađu i fizički sukob sa susjedima, otišao u kuću po pištolj, ubio susjeda i ranio njegovog podstanara. Krio se 18 dana, a onda ga je policija odvela u psihijatrijsku bolnicu Vrapče na procjenu, ali je pobjegao 18. septembra 1973. i ponovo se sakrio.
Pintarić je osuđen za dva ubojstva, pokušaj ubojstva i ugrožavanja susjeda pucanjem na njihove kuće. Priznao je zločin, ali se izjasnio da nije kriv tvrdeći da je bio uvučen u ubistvo dok je bio pijan. Dana 18.11.1974. proglašen je krivim i osuđen na smrt, ali je iskoristio pravo da mu kazna bude preinačena na 20 godina zatvora, najvišom mogućom zatvorskom kaznom u skladu sa zakonom.
Pintarić je optužen za prijetnje, pokušaj ubistva i 30 točaka za provale. Ponovo je osuđen na 20 godina i poslat u zatvor Lepoglava. Život iza rešetaka mu je dosadio pa je odlučio da ponovo pobjegne.
Vratio se odmetničkom životu. Obijao je vikendice u Hrvatskom zagorju, pažljivo birajući one koje imaju jasan pogled prema putu ili da su blizu šume, tako da lakše pobjegne.
Godine 1991. Zabočka policija je postavila tim koji se bavio lociranjem i hvatanjem Pintarića. Tada su naučili više o njegovim navikama. On je bio sve više bezbrižan, dijelom zbog upotrebe alkohola. U svibnju 1991. dobili su informaciju da je on u blizini Velikog Trgovišća.
Kada je Pintarić ujutru izašao iz kuće pozvan je da se preda, ali umjesto toga je otvorio vatru. Došlo je do kratke razmjene vatre u kojoj je on ranjen i potrčao je nazad u kuću. I dalje je odbijao da se preda, i zatražio je svog advokata. Kada je advokat došao, Pintarić ga je zamolio da dođe u kuću, što policija nije dozvolila. Popodne istog dana, bilo je jasno da neće doći do dobrovoljne predaje, pa je policija ispalila suzavac u kuću. Jedan od policajaca je tada ušao u kuću i ubio Pintarića.
ZANIMLJIV dio priče je definitivno onaj u koji je uključen i jedan naš stari geocacher koji mi ju je i ispričao. Naime, kako je bilo užasno vruće a on je markirao dio trase planinarskog puta, da bi se rashladio i odmorio, potražio je zaklon od sunca u sjeni nekog drveta kod nečije klijeti iznad Vinarca gdje nije bilo nikoga. Skinuo se do gača i legnuo da odmori. Probudivši se, krenuo je da pojede sendvič ili što je već taj dan nosio u torbi, a utaj tren su prolazile dvije žene srednjih godina gurajući tačke, pozdravile su ga a kako je on imao puna usta, samo im je klimnuo. Nakon tri dana saznao je od svojeg šefa da su ga tražili interventni policajci po Kalniku.
Naime, žene su se sputile do sela i obavjestile predsjednika mjesnog odbora da su vidjele Pintarića kako se skriva u vinogradima, ovaj je pak preko radio stranice protugradne obrane obavijestio centar za uzbunjivanje o tome te su policija i intervetni izašli hitno na teren. No naš vrijedni markcista je u međuvremenu nastavio sa svojim markiranjem i nikad ga nisu pronašli...