Kraljevsko gospodarsko i šumarsko učilište
Sredinom 19. stoljeća u Hrvatskoj se osim prosvjetiteljske pokreće i gospodarska svijest. Već u preporodno doba osniva se Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo i njegovo glasilo, a od 1858. na prijedlog i poticaj Bečke vlade nastoji se utemeljiti posebna škola ili učilište s podukom iz gospodarstva. Uostalom, škole s takvim programom su početkom 19. stoljeća utemeljene u svim većim središtima zapadne Europe: Möglin u Njemačkoj (1806); Grignon (1827), Rennes (1846) i Montpelier (1870) u Francuskoj; Cirencester (1845) u Engleskoj i drugi.
Nakon ponude koju je dao Janko Gašpary, gradonačelnik Križevaca i nakon što je povjerenstvo Bečke vlade pregledalo zemljište i praznu zgradu bivše županije, uredbom cara i kralja Franje Josipa I. 12. travnja 1860. godine utemeljeno je Kraljevsko gospodarsko i šumarsko učilište u Križevcima. Tako je Križevačko učilište utemeljeno prije Akademije znanosti i umjetnosti (1866), Modernog Sveučilišta u Zagrebu (1874), odnosno matematičko-prirodoslovnih odjela njegova Filozofskog fakulteta (1875) i prije Hrvatskog naravoslovnoga društva (1885).
Za povjesničare znanosti od osobitog je značenja utemeljenje Križevačkog učilišta zbog toga što na njemu, prvi put na tlu Hrvatske, započinje sustavna eksperimentalna nastava iz prirodnih znanosti. Premda su neke realke i realne gimnazije, na kojima su se osobito poučavale realne, prirodoslovne znanosti, imale nešto laboratorijskog posuđa i pripravaka u svrhu što zornije obuke, prvi uređeni kemijski laboratorij u Hrvatskoj nalazimo na Kraljevskom gospodarskom i šumarskom učilištu u Križevcima. Popularno je nazivan Lučbarnica, jer se kemija, prema Bogoslavu Šuleku (1816-1895) nazivala lučba. U tom laboratoriju su se uglavnom obavljala istraživanja tla, biljnih tvari i vina radi što zornije obuke, ali i po narudžbama izvan Učilišta. U njemu je tri godine djelovao i naš Milutin Cihlar Nehajev.
Prvi profesor kemije na Križevačkom učilištu bio je Čeh Voitjeh Vávra koji je djelovao šest godina, a nakon njega za profesora dolazi Hrvat Žiga pl. Šugh (Velika, Hrvatska 1841 - Križevci, 1911), vjerojatno potomak Jurja Šuga, profesora Zagrebačke akademije na prijelazu stoljeća.
U doba kada Milutin Cihlar Nehajev radi na Križevačkom učilištu, predstojnik Agrikulturno-kemijskog zavoda najprije je bio Ivan Kuria pl. Bogitić dvije godine, a potom Vladimir Njegovan (1884-1971), koji je kasnije prešao u Zagreb i utemeljio Tehničku visoku školu, odnosno Tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Žiga pl. Šugh, koji je u to doba bio u mirovini, važan je za križevačke godine Milutina Cihlara zbog toga što je Cihlar, zajedno sa Strohalom, stanovao i hranio se u Šughovoj kući.
"Kod Šugovih sam se i ja hranio - dobro su nas hranili. Prava kafa sa škorupom i izvrstnim pecivom ili još boljim mliečnim i zaslađenim kruhom. Objed se sastojao od tri tečno priređena jela, a večera od dva jela. Na stolu je bilo uviek i dobrog vina, pretežno graševine iz Šugovih vinograda."
Cihlar je vino vrlo umjereno pio, premda ga je veoma hvalio. U ono se vrieme u Križevcima vrlo dobro živjelo, pa je Cihlar bio upravo oduševljen, počeo je tako hvaliti kuhinju gospođe Šug, da smo se ozbiljno pobojali za kvalitetu i kvantitetu naše hrane. Gospođa Šug je bila rođena Češkinja iz Praga, vrlo prijazna i inteligentna stara gospođa, marljiva i dobra domaćica, koja nije mogla živjeti bez posla, a to je jedan od razloga, da je držala na prehrani i stanu nekoliko ljudi. Bili su to činovnici i đaci. Gospođa je vodila cijelo gospodarstvo, jer je njezin muž, stari gospodin, bivši ravnatelj ratarnice, Žiga pl. Šug, bio boležljiv čovjek. Pripoviedao nam je, da su njegovi bubrezi u mlađim godinama bili trajno preopterećeni filtracijom vina križevačkih gorica. Tako je on, nama kemičarima, stručno prikazao uzrok svoje bolesti. Sada je pio Apatovačku vodu s malinovim sokom, kojeg je gospođa Šug svake godine priredila u velikim količinama. Kuća Šug je bila roditeljski dom bivše naše primadone zagrebačke opere Milene Šug-Štefanac.
Sobica, u kojoj je stanovao Cihlar, bila je malena i bez udobnosti, bila je i dosta tamna s izgledom na vrt. Na prozoru su bile rešetke. U toj sobici je Cihlar samo noćio, a i poslije objeda je spavao, - on je uopće rado spavao. Kroz dan se je zadržavao u agro-kemijskom zavodu. Bio je to mali, ali za ono vrieme liepo uređen zavod, koji se nalazio u dvorišnoj zgradi u glavnoj ulici Križevaca, u blizini rimokatoličke župne crkve, ali na protivnoj strani.
