Premužićeva #2
Premužićeva staza longitudinalni je visinski turistički put koji je građen 1930-1933. po projektu šumarskog inženjera Ante Premužića u vrijeme kad je radio u Direkciji šuma na Sušaku. On je vješto iskoristio dužinu planine, neprekidan visinski pojas, panoramu ljutoga krša i vidikovce na more, poštujući i estetske i izvođačke principe. Staza počinje u blizini Zavižana i proteže se do Baških Oštarija. Ne izbjegava težak teren nego ga svladava na taj način da pješaku omogući prolaženje kroz najljući krš u lakoj šetnji, gotovo stalno na prosječnoj visini od oko 1500 m. Gradnja uzdužne planinarske staze započela je 1930. godine. Financirali su je zajednički Direkcija šuma na Sušaku (Rijeka), Hrvatsko planinarsko društvo i Kraljevska banska uprava Savske banovine. Zbog nedostatka financijskih sredstava gradnja staze zastala je čitavu jednu sezonu, a dovršena je u ljeto 1933. godine, kad je završena i najteža dionica u dužini od 1,5 km od Čepuraša do Gromovače.
Idejni začetnik Staze zapravo bio predsjednik Hrvatskog planinarskog društva (HPD) dr. Ivan Krajač rođen u Senju, potomak stare plemićke obitelji. Poslije Prvog svjetskog rata je kao predsjednik HPD-a svojim vizionarstvom i neobičnom energijom reformirao hrvatsko planinarstvo, usmjerio ga na Velebit i dinarske planine te na prodor u širinu (broj članova više se nego udeseterostručio). Krajačeva je zamisao bila i prva planinarska kuća na Velebitu, koliba na Rujicama ispod Jadičeve planine na Senjskom bilu, sagrađena 1912. Trebalo je samo naći graditelja, i srećom ga je našao. Ing. Ante Premužić, podrijetlom ravničar, rodom iz Kobaša u Slavoniji, kao šumar je zavolio planine, ali ga je tek Krajač oduševio za planinarstvo. Zajedno su istraživali Rožanske kukove, čak su se spuštali u njihovo podzemlje (u jamu Varnjaču) i maštali o izgradnji uzdužne turističke staze.
Budući da je njegovo ministarstvo imalo i odjel za turizam, Krajač je mogao ostvariti neke svoje ideje o turizmu na Velebitu. Među njima je na primjer proglašenje prvog nacionalnog parka na području Jugoslavije (Štirovača na Velebitu 1928.), gradnja planinarskih kuća i tiskanje luksuznog Planinarskog vodiča po Velebitu. Zgrada koju danas nazivamo Planinarski dom na Zavižanu izgrađena je na temeljima planinarske kuće koju je također zamislio i financijski podupro Krajač. Poslije Drugog svjetskog rata Krajač je ne samo zaboravljen nego je zbog političkih razloga krišom smaknut 1945. negdje na Križnom putu tako da mu se danas ni groba ne zna. Zatiran je i sam spomen na njegovo ime; tako je Krajačeva kuća (danas Planinarski dom na Zavižanu), za koju je Krajač odabrao i lokaciju, nakon 1945. preimenovana u Žeželjev dom (po partizanskom generalu Milanu Žeželju, koji s tom kuće nije imao nikakve veze.
