Premužićeva #6
Premužićeva staza longitudinalni je visinski turistički put koji je građen 1930-1933. po projektu šumarskog inženjera Ante Premužića u vrijeme kad je radio u Direkciji šuma na Sušaku. On je vješto iskoristio dužinu planine, neprekidan visinski pojas, panoramu ljutoga krša i vidikovce na more, poštujući i estetske i izvođačke principe. Staza počinje u blizini Zavižana i proteže se do Baških Oštarija. Ne izbjegava težak teren nego ga svladava na taj način da pješaku omogući prolaženje kroz najljući krš u lakoj šetnji, gotovo stalno na prosječnoj visini od oko 1500 m. Gradnja uzdužne planinarske staze započela je 1930. godine. Financirali su je zajednički Direkcija šuma na Sušaku (Rijeka), Hrvatsko planinarsko društvo i Kraljevska banska uprava Savske banovine. Zbog nedostatka financijskih sredstava gradnja staze zastala je čitavu jednu sezonu, a dovršena je u ljeto 1933. godine, kad je završena i najteža dionica u dužini od 1,5 km od Čepuraša do Gromovače.
2 dio kroz sjeverni Velebit
Staza nas dalje vodi zapadnim bokom Gornjeg pa Velikog Zavižana djelomično šumom, djelomično preko košanica, te nam lijevo-istočno ostaje Lomska duliba, koju zatvaraju sa sjevera Vučjak, sa zapada Gornji i Veliki Zavižan i Čepuraš, sa sjeveroistoka Zavižanski Pivčevac, Mali i Veliki Rajinac, sa juga-jugoistoka Vratarski kuk i Kuk, dok je prema jugoistoku otvorena. Njome prolazi put od Krajačeve kuće i put sa Jezera na Rossijevu kuću i preko Lubenskih vrata na Lubenovac. Zaobišavši obronak Gornjeg Zavižana vodi nas staza preko malog sedla jugozapadno od Čepuraša prema Gromovači i dalje istočnim bokom Čepuraša. Prešavši opet malo sedlo, vraća se staza na istočni obronak Čepuraša i vodi nas preko pećina, u koje je usječena i preko nekoliko otvorenih zavoja malo šumom, pa opet preko pećina u sam kamen usječenim naglim zavojem na zadnjem ogranku Zavižanske grupe (kota 1617), zatim velikim zavojem najprije prema zapadu, a onda prema istoku obronkom spomenute kote na sedlo, koje veže kotu 1617 sa ograncima kukova, iza kojih leži Lomska duliba (kota 1606). Sa tog se sedla pruža divan pogled na sjevernu stijenu Gromovače, koja se u gotovoj okomici spušta s vrha u vrtaču, koju zatvaraju kota 1617, njen ogranak prema Lomskoj dulibi i sama Gromovača.
Wiew from cache:
