Jazavac i njegova družba iz Ratarske šume

Ovo je priča o skupini djevojaka i mladića koji su ime svoga grada Križevaca pronijeli po atletskim stazama svoje i brojnih drugih zemalja. Priča je počela u ljeto davne 1963. godine, kad su prvi križevački trkači vježbali baš ovdje, u Ratarskoj šumi, a kako nisu imali klupskih prostorija i garderobe, prije trčanja bi pospremali odjeću i obuću u nekoj od šumskih jama - baš kao JAZAVCI. Tako su i sami sebe iz šalje prozvali jazavcima, a njihovom prvom treneru taj je nadimak ostao do današnjeg dana. Mađu njima su se proslavili i brojni reprezentativci i rekorderi, a s vremenom je stvoren respektabilni atletski klub u kojem je i stasao peterostruki Olimpijac te nositelj prvih hrvatskih odličja, Branko Zorko.

Kroz sport su učili i odgajali se, stjecali iskustva, odricali se slobodnog vremena, natjecali sami sa sobom, naučili da je život poput atletske staze s preponama, poznatim i još više skrivenim. Da pobjeđuje ko ih preskoči, tko izdrži i tko sačuva snagu do samoga kraja. Ovo je priča o tim mladim ljudima  koji su svojom upornošću, snagom volje i mišića pobjeđivali neprilike i teškoće, koji su se šesdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Križevcima okupljali, baš na ovom mjestu, vođeni zajedničkom ljubavi prema atletici i trčanju, u uvjetima koji su danas nezamislivi, pa sve što su tada postigli graniči sa čudom. Jer kako drugačije objasniti trčanje po zemljanim terenima u okolnim šumama u običnim platnenim papučama a nerjetko i bosi. Danas možemo reći da su bili zanesenjaci, zaljubljeni u trčanje. Ovo je priča baš o njima. Baš od ovog mjesta sve i kreće - složit ćete se samnom....