Jazavčeva družba #3 - Koplje

Premda se od pamtivjeka javljaju kao ubojita oružja koplja su sastavni dio antičke mitologije. Dijelila su se na borbena (bojna) i natjecateljska.

Koplja su sastavni atributi nekih božanstava a tako i ključni elementi nesvakidašnjih priča. Prema jednoj od njih Amazonku je Kamilu, dok je još bila dijete, otac spasio od neprijatelja zavezavši ju za koplje i prebacivši na drugu strane rijeke. Kamila je kasnije poginula u borbi protiv Enejine vojske. S druge je, pak, strane spretnost u bacanju koplja antičkog heroja Kefala, Hermesovog i Herinog sina, stahala njegovu ženu života - Kefal je nježnim riječima pozvao povjetarac pri čemu je ljubomorna žena pomislila da priziva nimfu. Žena je gorko zajecala na što je Kafal potegnuo svoje koplje prema zvuku i nehotično ubio svoju ženu.

Osim što su bila neizostavan atribut  Aresa i Atene, ona su se, prema mitološkim kazivanjima, i nasljeđivala. Tako je koplje Pelopa, sina lidijskog kralja Tantala, naslijedio Atrej, a zatim i agememnon. 

Koplje je pješačko ili konjaničko hladno oružje na motki. Sastoji se od metalnog dijela: vrha (koji se dijeli na: bodilo, tuljac i zakovice) i drvene motke od 120 cm, kod kratke sulice za bacanje pa do oko 600cm kod PIKETA koji je bio najpopularnije oružje pješaštva u 16. st. Jeftino i gotovo svima dostupno oružje pojavljuje su kamenom dobu u obliku zašiljene motke malo opaljene vatrom radi tvrdoće. Koplje je unaprijeđeno nasađivanjem kamenog vrha čime je dobilo na oštrini i čvrstoći. Pojavom bakra, a posebice bronce, koplje ulazi u razdoblje masovne proizvodnje lijevanjem.

Pilum
Jedno od najpoznatijih vrsta kopalja svakako je i legendarni rimski pilum. Standardno naoružanje rimskih legionara koje je teško bacačko koplje razvijeno za borbu protiv gustih, discipliniranih i oklopljenih grčkih falanga. Kad bi se dva bojna reda približila na oko trideset metara, Rimljani bi zasuli grčke hoplite smrtonosnom kišom piluma. 

Pilum je bio dugačak oko 220 do 250 cm. Od toga je željezno bodilo zauzimalo 100 cm. Kratko bodilo (5cm) bilo je oblikovano u čvrsti četverobridni šiljak. Tanko tijelo metalnog dijela koplja završavalo se okruglom "jabukom" koja je štitila šaku i davala kinetičku energiju pri bacanju kao uteg koji pojačava udarac. Metalni dio bio je pričvršćen na motku promjera oko 7 do 9 cm drvenim klinovima. Tu novost u svojoj reformi rimske vojske uveo je car Vespazijan. Naime, on je kao lucidan čovjek i vrsni vojnik primijetio da pilume čvrsto nasađene i učvršćene željeznim klinovima prilikom bacanja neprijatelji, osobito Gali i Germani, odmah vrate prema legionarima. Da bi to spriječio, uveo je drvene klinove koji su koplje činili za jednokratnu upotrebu. Kad bi legionari u borbi bacili pilum na neprijatelja, on bi se na sastavu slomio i nije se više mogao koristiti. Tim potezom je višestruko smanjio broj svojih gubitaka!!!

Lovačko koplje
Lovačko koplje iz srednjeg vijeka karakteristično je po tome što na tuljcu ispod bodila ima dvije uške od oko deset centimetara križasto postavljene. U lovu na veprove služile su da koplje ne utone preduboko i da razjarenu životinju drži na sigurnoj udaljenosti.

U atletici, kao natjecateljska disciplina, koplja za muškarce teže 800 grama, a dužina varira od 260 cm do 270 cm, dok dužina koplja za žene iznosi od 220 cm do 230 cm, a težina je oko 600 grama. 

Kako je ovdje riječ o koplju, naravno da isto potražite i na zadanim koordinatama - pronaći ćete tzv. Geocachersko koplje, koje osim metalnog dijela (koje nije zašiljeno zbog sigurnosnih razloga), sadrži i bakreni dio (nemojte ga skinuti i prodati) a i dio koji će vama biti zajzanimljiviji i najpotrebniji... Sretan "uLOV"!!!