Ho -Ho -Ho

Božićni običaji su cjelina narodnih običaja koji počinju mnogo prije Badnjaka i Božića, a obuhvaćaju cijeli Advent i produžuju se do Sveta Tri Kralja. Dio su širih zimskih narodnih običaja, koji počinju u studenome i traju do Poklada, a direktni su nastavak jesenskog ciklusa narodnih običaja, koji je determiniran poljodjelskim radovima i običajima koji to obilježavaju. Božićni običaji, prirodno, zauzimaju središnje mjesto u sklopu zimskih narodnih običaja.

Određena poklapanja i sličnosti s proslavom zimskoga solsticija (21. prosinca, dana s najdužim trajanjem noći u godini) postoje i s danas već zaboravljenom proslavom ljetnog solsticija ili suncostaja (21. lipnja, dana s najkraćim trajanjem noći u godini). Sjećanje je to na vrijeme kada je sadašnja kalendarska godina bila podijeljena na dva dijela, odnosno kada je godina trajala otprilike šest mjeseci.

Jeste li se ikada zapitali zašto uopće kitimo bor?   

 - Prva stvar na koju pomislimo na spomen Božića jest kićenje božićnog drvca i pokloni koje će nas ispod njega dočekati. Božićni pokloni usko su povezani s kršćanskim događajem rođenja Isusa, dana na koji je Isus primio poklone od sveta tri kralja, a koji do danas slavimo kao Božić.

Iako ne postoji direktna poveznica između božićnog drvca i kršćanstva, drvce, točnije bor, zapravo predstavlja vezu između Boga i čovjeka, a kiteći ga Bogu odajemo počast, što se često smatra usvojenom poganskom tradicijom ukrašavanja i štovanja zimzelenog drveća za vrijeme zimskog solsticija. Također, drvce predstavlja i čovjekovu prolaznost. Ljudi i drvce puštaju korijenje i dižu se u zrak, no ljudski život je baš poput drvca prolazan. Kršćanstvo je prihvatilo bor jer je zimzeleno drveće ravnije pa je time i simbolika veća.

Vjeruje se kako su ukrašavanje božićnog drvca započeli luterani u Njemačkoj u 16. stoljeću, a potom se taj običaj proširio ostatkom svijeta. Iako se u početku drvce kitilo plodovima i papirom, s vremenom su se ukrasi mijenjali, kitilo bi se svijećama, vrpcama, papirnatim lančićima, jabukama, kruškama, orasima, lješnjacima i sl. Običaj je bio i da se na Svetu Luciju otrgne grana neke voćke, stavi u vodu kako bi procvjetala do Badnjaka. To je božićna grana, na koje bi objesili figurice od tijesta. 

Nadalje, mnogi vjeruju kako se pravi razlog kićenja bora na Badnjak krije u rimskoj povijesti. Prema ostavštini rimskih pisaca Rimljani su kao i u svemu uvijek pretjerivali, pa su tako kitili sva drvca koja su našli za vrijeme slavljenja rođenja boga Sunca. Taj se običaj proširio na sve zemlje koje su Rimljani osvojili, a smatra se kako se svidio i katoličkoj Crkvi koja je ovim običajem počela svetkovati Krista.

U Hrvatskoj se običaj kićenja bora pojavio sredinom 19. stoljeća, kao posljedica njemačkog utjecaja, no bez obzira na to što do tada kićenje drvca nije bilo rašireno u hrvatskim krajevima, domovi su se i ranije ukrašavali zelenilom, cvijećem i plodovima na Badnjak. U početku su se ukrašavala bjelogorična stabla, i to najčešće voćkama, a kasnije su se zimzelena stabla ukrašavala ukrasima od papira i raznim slasticama poput pozlaćenih oraha i lješnjaka. Često su se na drvce stavljale i svijeće koje su još od Rimskog Carstva simbol nade i božanstva.

Kako god bilo, svaki bor zaslužuje da ispuni svoju Božićnu namjenu, pa još ako time i razveseli djecu i poneke odrasle u potrazi za čarobnim kuglicama...