Sveta Barbara - Štefekovi štatuti

Za Štefeka se navek smatralo da je jako mudar, kad je uvijek mogel svoju Baru zmuljat i otić u klet a da mu previše ne "kvokodaće". Kružila je priča po brijegu Sante Barbare da je Štefek pravi mudrijaš. Od svih, on je navek najviše vina popil i nigdar mu nije "lupilo" u glavu već uvijek samo u noge. 

Često je spravljal fešte u svojoj kleti i nigdar nije dal da parovi sjede jedan do drugoga i za stolom je uvijek moralo biti reda. Kak pravi "kućedomaćin",  zabranio je sjedenje "muškarac kraj muškarca" i navek bi sebe postavio da sjedi do susjede Ljerke da ju more štipati ispod stola. Bara je pak navek bila na drugoj strani stola i bar na 2 metra dalje,  a otkad je korona zavladala to mu je još više išlo u prilog, pa je sirotu navek uvalil među dva "fiškuša" koji su pazili da joj je navek kupica puna. 

Francu je najbolje odgovaralo da ima ručnik oko vrata jer se jako znojio pa se često brisal, pa mu je Štefek dal funkciju "čuturaša" da dvori ljude oko stola. Kak je Ivek bil najmlađi u društvu a bil je i fest zgodan, ženske su se non stop motale oko njega i navek su štele da bu on "slatki štrof"!
Štefek se zmislil i zavezal mu crvenu maramu oko lijeve nadlaktice i dal mu dužnost "vunbacitelj" samo da nema previše vremena, pa da se ne mota oko njegove Bare. Da bi bilo reda, Štef je napisal i 5 vrsti štrofov, a Ivek je moral to sprovoditi. Za jedan štrof (koji je vama najbitniji) zmislil je Štefek i pjesmu, a išla je nekak ovak: 

"Došel jesi bratec dragi
nazaj vu naš krug
Budi dober - ostani navek
Verni ti naš drug.
Nemoj grešit nigdar više
da ne peš za stol,
samom biti brez pajdašov
to je velka bol!"

Svakom od tih 5 štrofova dodjelio je redni broj te su svi znali kakve ih kazne čekaju ak zgreše, a ova je bila možda i najgora jer ko bi zgrešio morao je otići od pajdaškog stola i biti tako dugo sam i bez kupice vina dok se god ne bi spokorio!
Redni broj tog štrofa si je zapisal u teku i to mu bude prvi broj na lokotu koji čuva hižni protokol!

Kak bi sve bilo po regulama, napravil je hižni protokol koji je zapisal u jednu teku. U toj knjigi (ili ti teki) bili su svi podaci - od tog tko je ispil bilikum i time postao hižni prijatel, do drugih važnih podataka, ženidbe ili smrti kojega člana familije. Tu se zapisivalo kako je rodilo na gospodarstvu, kakva je bila berba, koliko se sprešalo mošta i slično. Hižni protokol čuvao se na posebnom mjestu, obično u ladici pod ključem kao najvažnija knjiga u svakoj kući.

Nastojal je da se svaki pajdaš osjeća kak pri svom domu te je tak napravil 4 vrste pajdaša. Od "pajdašica" koje su bile ukras svakom društvu pa do "pridošlica" koji su došli kak padobranci ili s drugim pajdašima. Da bi razlikoval stare pajdaše, odredil je koliko su najmanje puta ti pajdaši morali bit pri istom stolu, odnosto pri hiži - taj broj si je zapisal u teku i to bu bil drugi broj za lokot koji čuva hižni protokol!

Da mu se pajdaši ne bi brzo razišli smislil je runde bez kojih se nije smelo otići iz kleti i ak ju prajdaš ne bi na vrijeme prozval, nije bez nje mogel sam tak otići. To su sad već popularne rune: putna, vratna, dovratna, zavratna... No da ne bi bilo i to sam tak smislil je poseban vrč koji se zapravo sastoji od triju vrčeva koji su međusobno spojeni. Tako je pajdaš morao umjesto jednog vrča popiti tri vrča vina. Bilikum - tak ga je nazval, mogu biti različita oblika, veličine i ukrasa, a oni koji imaju grubu vanjsku površinu nazivaju se srabljivcima.

Nije znal kak bi još zapamtil zadnji broj te se je zmislil da ga i ne treba pamtiti jer ga zna već od prije, a i ak ga zaboravi ima samo devet kombinacija i bu već nekak to pogodil. Tak je i to onda zapisal u teku. 

Da bi i po mraku znal gdje mu se nalazi hižni protokol, 3 puta je obavio mjerenje, a jednom i nakon 5 liti gemišta i svaki put mu je na istok ispalo točno 85 koraka, pa je tako bio siguran da će ga u svako doba dana ili noći uspjeti pronaći.