Sveta Barbara - Kapelica

Davne 1704. godine spominje se kapela Sv. Barbare kao drveno zdanje sa trijemom i zvonikom smješteno u vinogradima. U vizitaciji iz  1804. ističe se da se već šest godina nastoji započeti sa gradnjom nove crkve koja bi trebala biti smještena na zaravni uz cestu u središtu naselja, koje se tada zvalo Oslovica.
Do 1998. na ovom mjestu postojali su još betonski temelji na kojem je vjerojatno kapela stajala, te zdenac. Stupovi su tad izvađeni a zdenec zatrpan raznim građevinskim materijalom. 

Kako je ovo Santa Barbara, popularno područje vinograda i kleti, tako ne čudi da se kapelica nalazila baš ovdje - blizu "izvora" vina, jer "plod rada ruku čovječjih postat će nam piće duhovno"!

Kruh i vino rezultat su ljudskog rada i znoja, kruh utažava glad a vino žeđ - ako se uzima umjereno - tad je sredstvo slavlja i znak životne radosti. Sam Isus Krist tumači dubok simbolizam kruha i vina. "Pretvorba" kruha i vina u tijelo i krv Kristovu je najizvanrednije uzdignuće i preobraženje podljudskog svjeta na službu božanskog života. 
Vino treba da je od roda trsova, naravno, čisto, tj. bez primjesa drugih sastavina! Tu dolazimo do tajne svakog podrumara, koje oni godinama prenose s "koljena na koljeno" te svoje tajne (ako nemaju muškog nasljednika) obično ponesu i u grob. Neke je loše prenesena tajna formula koštala preranog odlaska s ovozemaljskog života, a nekima se duh podvrgnuo velikim kušnjama - od susreta sa coprnjicama i vješticama, pa do  susreta sa vlastitom gospođom. Da bi se to svelo na minimum, smišljena je univerzalna formula u proizvodnji samog vina, tzv. 7 kletskih zapovijedi!

1. vina uvijek treba imati koliko imaš bačva

2. vino se proizvodi i od grožđa

3. voda je saveznik i treba je uvijek imati

4. Šećer se kupuje tokom cijele godine

5. sumpor je neprijatelj broj 1.

6. berba počinje ujutro i završava drugi dan

7. drugi i treći roj su obaveza svakog podrumara

Štefu je ovo bila najgora godina otkad je upoznal Baru, em je loše orezala gorice, em nije bila šparna dok je trebalo. Slabo je vedrila dok ga ni bilo doma i pol godine je padala kiša. Moral je špricat gorice dva puta te ga je to financijski dosta zdrmalo, a i znal je da nebu to TO. Najgore kaj je šećer bil slab i zbog silne kiše grožđe nije sazrilo, a susjed mu sutra ide brati svoje pa mora i on svoje da mu susjedovi berači ne drmaju trsje, kak su mu lani, pa je Bara morala sakupljati bobice po podu, a neke je čak i zgazila - zbog tog su se pol godine svađali! 

E sad, kupoval je on šećer dosta ažurno i skupilo se sigurno 60 kg u vrećama po 5 kg, a ima i dosta onih od 4g - koje je uzimal dok je u birtiju kao išel na kavu. Nabrali su puna kola i dok su žene zgazile u bednju je bilo 950 litara, skoro. Znal je da nebu to sve bil mošt dok spreša, no imal je dost vode koju je skupljal za vrijeme kišnih dana u jednu veliku kacu od 15 vedri. To je bila najveća kaca na bregu, popularno zvana Osamstočetrdesetdevetka!
Zmeril si je onim dalekozorom da mu je slador oko 13, ak baš mora cjepidlačit bil je točno 64 Oechslovih stupnjeva i tak je zapisal u teku! 
Sumpora je del lani i previše pa ove godine nije trebal. Sjeća se da mu je deda pričal da kolko liti naprešaš bar pol od toga moraš dodat vode da nebu vino prejako i da se ubije neki Etilni alkohol kojeg navodno ima u vinu (mada ga on nikad nije videl).
Tak si je i mislil, dušu mu je vadil dok ga je prešal i samo je 52 kanti mošta natočil u bačve. Kanta mu je bila naravno, od Jupola. Imal je dve prave hrastove bačve još od pokojnog oca, Bog mu duši dal lako, a  bile su i dobro održavane te je svaka bila veličine od 10 Vedri.
Sad je znal koliko vode treba natočit da bi bačve bile pune i to si je zapisal u teku.
Znal je da su mu govorili da se mošt treba dić uvek na oko 18 %, kaj se tiće šećera. Zel si je onu teku i videl da njemu još fali dost do te brojke i da bu mu vino bilo preslabo te da mu se pajdaši budu zasmijavali od kupice. Sel si je, natočil starog vina i razmislil. "Kaj ti je to samo 7,9 % alkohola u vinu?! - ako nema bar 11,8%, da ga more piti kak gemišt, neće ga onda ni piti"!
Zel si je smatFOna i zaguglal (bil je Štef i moderan). Napisal je ključne riječi: "Doslađivanje mošta" i gugul mu je izbacil: " Za povećanje jednog volumnog postotka alkohola potrebno je u 100 l mošta dodati 1,7 kg šećera"... Se mu je bilo jasno!
Nakon dvije kupice skužil je gdje je lani (ali i svih godina prije) fulal - nikad nije doslađival tu vodu koju je dodaval u mošt, a ona bi po svemu sudeći trebala imati NULA tih grama šećera po kilogramu a to znači i NULA posto alkohola!!! E pa zato mu je vino v letu bilo kak čaj od brusnice!!! A UUUUUUU, koliko je to šećera! - mislio si je Štef?? 

Kak je bil trgovac, imal je i dobro baždarenu vagu koja je mogla svaki gram izvagati (pa čak i miligram) no znal je da bi mu to na kraju samo stvaralo pomotnju, te kad je zbrojil potrebne količine šećera, zaokružil si je broj (naravno - na manji da ušpara na šećeru)  da mu se lepše vidi. 

I tak, zel si je on tu neku tablicu  i počel računati:

B (kao Bara) nek bude 64

T (kao Antonio) nek bude količina vode koju treba dodati

Š (kao Štjef) nek bude 52

A (kao kum Lojzek) nek bude kanta jupola

F (kao Francek) nek bude 10 

M (kao Marica) nek bu tih guglovih 1,7

....dalje nije imal slova osim kaj je još moral izračunat slovo P (kao "vrak ju zel" punica)

Dugo je postavljal formulu i ni znal dal je dobro zračunal, pa da pomogne svima kojima je šećera previše, napisal im je i točan broj:N 46° 4.721' E 16° 38.176, al samo da se zna-trebal je točno duplo više šećera nego lani, pa je bil siguran da bu ove godine to piće duhovno!!!

N 46° 4.(T x 2)+(M x 10)

E 16° 38.(P x 3) - ((B x 2) + Š + F)