Crkvica Sv. Križa
Na brdu Sv. Križ na mjestu nekadašnjeg glavnog obrambenog bedema gradine, o čijem postojanju svjedoče hrpe kamenja na obje padine brijega, nalazi se crkvica Svetog Križa koju Vežičani nazivaju i kapelicom. U ispravi od 1670. godine spominje se kapela Svetog Križa riječima: "Sveti Križ nad Vezichu".
Ne zna se točno kada je crkvica izgrađena, no povijesni zapisi otkrivaju kako se 1607. godine za nju nabavila nova slika, a 1666. godine spominju se imena nekolicine mještana koji daruju crkvicu.
Iako u puku postoji predaja kako su crkvicu gradili Grci, što bi ukazivalo na njenu starost, kao činjenice svjedoče uklesana godina 1667. na prozoru crkvice te 1670. godina koja se može pročitati na svijećnjaku. Mještani su često hodočastili crkvicu u nesreći i potrebi, a 1724. godine u njoj je položen zavjet zbog kolere u Rijeci.
Na zvonu kapele bio je natpis "Z. D. Ton. Batista 1634.", što znači da je zvono izlio ljevač imenom Ivan Krstitelj. Za vrijeme Prvog svjetskog rata zvono je skinuto i uporabljeno za lijevanje oružja.
Crkva Sv. Križa bogata je poviješću i svojevrsni je biser istoimenoga brda.
Prapovijesna gradina na Svetom Križu
U životu gradine na Svetom Križu važnu ulogu imale su, s jedne strane dolina Drage, a s druge uvala Martinšćica. Na obje strane postoje trajni izvori i obradivo tlo, a zaštićena luka mogla je imati važnu ulogu u pomorskim aktivnostima Liburna koji su nastanjivali ovo područje. Plato gradine, u središnje dijelu, širok oko trideset metara, prati s južne strane nešto niže položena terasa široka mjestimice dvadesetak metara, dok se ispod sjevernog ruba platoa nalazi nekoliko manjih odvojenih terasastih proširenja. Na istočnoj strani plato se sužava i strmo spušta u dolinu Draškog potoka, koji odvaja Sveti Križ od susjedne gradine na brdu Solin iznad Kostrene. Na rubovima platoa i terasa upadljivi su slojevi "crne zemlje", tzv. kulturnog sloja koji nam svjedoči o kontinuiranom boravku ljudi i njihovim aktivnostima.
Na južnoj terasi brda Sv. Križ, povoljnoj za naseljavanje, najsunčanijoj i zaštićenoj od vjetrova, pronađeno je više ulomaka koji svjedoče o stalnom korištenju gradine u razdoblju od prapovijesti i antike.
U dvorištu obiteljske kuće, na površini u zemljanom iskopu, pronađen je mali kip poznate Rimske vučice. Laboratorij Arheološkog instituta u Zagrebu ustanovio je kako se radi o antičkoj skulpturi, vrlo rijetkoj i vrlo malo poznatoj muzejskim zbirkama na našim prostorima. Vučica je nakon konzervacije u Zagrebu vraćena u Pomorski i povijesni muzej hrvatskog primorja Rijeka. Uz prapovijesnu keramiku, nađen je i veliki broj ulomaka antičke – rimske keramike.
Na brdu Sv. Križ pronađena je pločica od pečene gline. Iako najkraći nalaz glagoljice, ova pločica spada među najvrjednije glagoljaške napise pronađene na širem riječkom području. Na krhotini su očuvana svega četiri čitka slova "jat", "s", "a" i "e", no iz njih nije moguće utvrditi cjelovit sadržaj štiva čijeg su dijela. Posebnost nalaza je u tome što se po prvi puta glagoljica nalazi na pločici od pečene gline. Prema starosti oblika slova, može se ustvrditi da napis potječe s kraja 13. stoljeća, što ga svrstava u najstarije dosad pronađene glagoljične napise na kopnenom području između Plomina i Senja.
Sveti Križ najstariji je arheološki lokalitet u Rijeci, a od ožujka 2006. godine, preventivno je zaštićen kao kulturno dobro Republike Hrvatske.
Vojno uporište na Svetom Križu
Tijekom Drugog svjetskog rata okupacijska vojna sila uočila je značenje brda Sveti Križ kao važnost strateške točke, pa je ovaj lokalitet pretvorila u vojno uporište. Na zapadnom dijelu brijega talijanska je vojska izgradila snažnu utvrdu s nastambama za vojnu posadu i do nje prilaznu cestu. Danas je na mjestu vojne utvrde uređen Astronomski centar Rijeka.
Talijanska je vojska na istočnom dijelu brijega, na području nekadašnje prapovijesne građevine, na obje padine izgradila velike betonske bunkere, a ispod platoa mrežu podzemnih rovova odnosno tunela s nekoliko ulaza na obje strane. Do glavnog ulaza u tunele, pri vrhu južne padine izgrađena je prethodno spomenuta prilazna cesta.
Unutar stjenovitog grebena na istočnome kraju, iskopana je jama koja omogućava silazak u podzemno tunelsko sklonište. Na vrhu krajnjeg istočnog dijela sjeverne padine, pruža se pedeset metara dug suhozid, dok se uz njega nalaze temelji manje suhozidne građevine, koja je vjerojatno bila sklonište za vojnu posadu.
Pretpostavlja se da su izgradnjom raznih vojnih objekata na vršnom platou bili uklonjeni svi tragovi nekadašnjeg prapovijesnog naselja.