Amušova špilja - kraj

...Ubrzo je Amuš i u špilji sagradio i kućicu, napravio drvene figurice da mu prave društvo. Nazvao ih je Brezica, Hrastić, Bukvić, Grabić, Svibić i Cica Maca. Njih šest i ja sedmi, zadovoljno je zaključio Amuš. Odlučio je provesti noć u kućici u šumi i u svojoj zajnoj špilji. Ludilo! Uzeo je bicikl i dvije baterijske svjetiljke. Silno ga je bilo strah, no bio je željan avanture. Noć je bila mirna, lijepa i puna zvijezda. Legao je na krevet i oko sebe posložio svoje drvene prijatelje, sve osim Hrastića, njega je ostavio da čuva ulaz u špilju. Od uzbuđenja, počeo je pričati svojim prijateljima dogodovštine iz svoje škole, a slušale su ga i životinje koje su ušle u tajnu špilju i one izvan nje. Tako pričajući je i zaspao.

Odjednom, začuo se najstrašniji, najsilovitiji, najbučniji prasak koji se mogao zamisliti. Od tog tajanstvenog udarca Ratarska šuma se zatresla kao da je sićušna, majušna. Sav namještaj i figurice su pale na pod. Panika je zavladala šumom i u šumu se počela spuštati gusta, najgušća magla i kroz nju se nije moglo ništa vidjeti.

Amuš je bio u strahu, uzeo je Hrastića i čvrsto stisnuo na prsa. Nakon dvije neprospavane noći, susreta i borbe sa kraljem vrana - Ranom, te nakon što ga je uspio pobijediti uz pomoć svjetlećeg kamena koja mu je oduzela svu moć, odlučio je poći kući. Vratio se i zagrlio svog djeda koji mu je uzbuđeno pitao je li čuo nocosti.

- Prije dvije noći u Ratarsku je šumu pao pravi meteorit. Stariji i od Zemlje i došao je s asteroida između Jupitera i Marsa. Težak je 291 gram, a ime je dobio po našem gradu, po Križevcima. Pronašli su ga dečki iz Udruge Perzeida...
A prije njih su ih pronašli Hrastić i Svibić, tajanstveno je u sebi promrmlajo Amuš....