Crkvica Majke Božje Lurdske u Potoku Traditional Cache

CRO

Štovanje Majke Božje Lurdske u hrvatskom narodu

Vijesti o događajima u Lurdu (1858) sigurno su se širile i Hrvatskom, ali o tome zadugo nema u tisku posebnih osvrta. Tek g. 1873. opisana su lurdska ukazanja. Od tada počinje i širenje štovanja Majke Božje Lurdske kod nas. Deset godina kasnije preveo je župnik Krsto Milas knjigu Hinka Lassera o čudesnim lurdskim ukazanjima a i sam ih je opisao.

Prvi oltar – što znači prva pojava  javnog štovanja Lurdske Djevice -podignut je g. 1884. u Nedelišću (Međimurje). Godinu kasnije ( 1885) nabavljen je u Voćinu kod Virovitice kip Gospe Lurdske i postavljen na glavni oltar .Ubrzo je voćinska crkva postala hodočasnička. Kip je g. 1887 .okrunjen lijepom krunom. Zalaganjem Joze Kovačevića, franjevca iz Požege, počela su iz godine u godinu stizati sve veća hodočašća u to ubavo selo na sjeverozapadnim obroncima Papuka.

Naglo širenje štovanja potaknulo je svećenika Ignacija Horata da jednostavnim riječima opiše lurdska ukazanja. Knjižica je izišla u četiri izdanja i bila je vrlo dobro primljena. Sam Horat tvrdi u trećem izdanju svoje knjižice kako je u sva izdanja prodao 33.000 primjeraka, te dodaje, “Mnoge duhovno mrtve duše oživješe opet na život u milosti Božjoj i usplamtješe djetinjom pobožnošću spram Djevice bez grijeha začete…"

Istodobno su isusovci u Dubrovniku u svojoj crkvi izložili štovanju kip Gospe Lurdske. Vjernici su ga rado prihvatili, i on je g. 1904. okrunjen skupocjenom krunom koju je blagoslovio sam papa Pio X. U Slavoniji, u Feričancima postavljen je g. 1892.". na pobočnom oltaru kip Gospe Lurdske. Kad su isusovci g. 1895. u svojoj kući u Spli- tu uredili kapelu, u njoj je bio oltar Lurdske Gospe. On je g. 1905. zamijenjen lijepim i oltarom od mramora. Godinu prije (1904) podignut je oltar Gospe Lurdske u franjevačkoj crkvi u Stonu.

Uza sve to počelo se graditi umjetne spilje ili u prirodnim pećinama postavljati Gospine kipove. Time se željelo dočarati ugođaj Masabjelske hridi i Marijinih ukazanja. Među prve takve pećine u nas pripadaju Lurdska spilja na jednom brežuljku u Kaštel Lukšiću (1905), u Novigradu na križopuću (1905), na otoku Cresu, u orfanotrofiju i Betanija u Sarajevu ali i drugdje je bilo sličnih. Godine 1901. biskup Ivan Ev. Sarić darovao je č.s. milosrdnicama Marijin kip, i one su ga postavile u Sarajevu na Koševu (1907),  i  gdje su s društvom “Napredak" utemeljile “Konvikt – Lurd" za 20-tak đaka.

Time je do g. 1905. štovanje Majke Božje obuhvatilo vjernike u svim našim krajevima.

Proslava pedesetgodišnjice Lurdskih ukazanja (1908) nije bila samo podsjećanje na čudesne događaje u Lurdu, nego i poticaj za još veće širenje pobožnosti, za obnovu vjernika u duhu Lurda, kako je naglasio pisac " Vrhbosne", a to su jednako naglašavali i pisci drugih katoličkih novina i glasnika. U mnogim crkvama propovijedalo se tim povodom o lurdskim ukazanjima, a tiskale su se i svete sličice.

Središte širenja štovanja Majke Božje Lurdske postao je samostan franjevaca-kapucina na Rijeci. Pod vodstvom neumornoga a i svetog redovnika Bernardina Škrivanića, tadašnjega provincijala, sav rad kapucina bio je usmjeren širenju pobožnosti prema Mariji – Djevici iz Lurda. Fra Bernardin je bio sav prožet Ljubavlju prema Majci Božjoj, pun energije za sve što je Božje, neumoran u radu i molitvi. Svoj i inače jaki duh osnažio je g. 1902. kad je hodočastio u Lurd. Tu se uvjerio kako bi Lurdska Gospa i u Hrvatskoj mogla još jače pokrenuti vjernike u nastojanju oko l’ što uspješnijeg učvršćivanja Kristova kraljevstva na zemlji. Želio je staviti pod zaštitu Djevice iz Lurda cijel i tzv. katolički pokret a to su prihvaćali i drugi katolički javni radnici.

Kapucini su na Rijeci počeli izdavati glasnik “Naša Gospa Lurdska". U njemu su ! izišli brojni članci o Lurdu, pozivi na štovanje, objave milosti i čudesa Marijinih u Lurdu ali i kod nas. Preko glasnika oni su promicali gradnju velebnog svetišta na obali našega najvećeg lučkog grada.

Naime, g. 1904. požrtvovni su redovnici počeli iskapanjima temelja budućeg Svetiš- ta. Sam je Škrivanić kao provincijal , vlastitim rukama kopao temelje. Iste godine, 14. veljače, senjski biskup Antun Maurović blagoslovio je temeljni kamen. Donja crkva, kripta posvećena Dušama od čistilišta, bila je gotova g. 1908. i na dan Lurdskih ukazanja ( 11. 11.) posvetio ju je krčki biskup Antun Mahnič.

Uz taj rad, koji će ih zaokupljati vrlo dugo, kapucini su izdali jedno od najvrednijih djela o Lurdu iz pera francuskoga sveučilišnog profesora Georgesa Betrina. Ta je knjiga, jedno od osnovnih djela o Lurdu, naišla na znatno zanimanje katolika, te je tijekom tri i godine prodano oko 9.000 primjeraka. Ona je, donekle, tiskana i kao odgovor na napadaje naših liberala na Lurd i čudesa što su se u njemu događala. Na njihovo pisanje javio se časopis “Hrvatska straža" s nekoliko članaka. Pozivaju6i se na svjedočanstva ponajboljih liječnika o Lurdskim ozdravljenjima, pisci “Hrvatske straže" dokazivali su kako nije riječ o halucinacijama, autosugestiji ili spiritualističkim pojavama, a još manje o unutarnjim duhovnim snagama koje su prisutne kod bolesnika zbog njihove izvanredne vjere u Marijinu čudotvornu moć, jer u Lurdu ozdravljaju neizlječivi bolesnici od fizioloških neizlječivih bolesti, i to trenutačno. Knjiga uglednog Betrina dobro je došla vjernicima da im još više učvrsti vjeru u istinitost čudesnih pojava u Lurdu.

Riječki kapucini počeli su organizirati i prva hodočašća. Time su se pridružili Marijinoj želji, na koju su mnogi narodi odgovorili prije našega, da joj vjernici hodočaste u znak pokore i vjere. Prvo nacionalno hrvatsko hodočašće bilo je g. 1908. U njemu je sudjelovalo 400 vjernika na čelu s biskupom A. Mahničem i pomoćnim biskupom Jurjem Carićem. Hodočasnici su Mariji darovali zlatno srce, na kojem je bilo urezano četiri tisuće imena Njezinih štovatelja, i natpis:

XV. AUGUSTI

1858. “ANTEMURALE CHRISTIANITATIS" 1908

VIRGINI

FILIAE PRIMOGENITAE ECCLESIAE

CERTAE SPEI ET SALUTI

COR AD COR

Taj prvi pohod Hrvata Masabjelskoj hridini opisao je vlč. Ivan Nepomuk Jemeršić.

U hodočašću je sudjelovao i hrvatski pjesnik Marin Sabić (+ 1923). On je u Lurdu doživio obraćenje. Svoj doživljaj Lurda opisao je nizom članaka u “Narodnom listu" koje je skupio u knjigu. Za njega “Lourdes je veličajno pozorište ljudske boli, Ljudske samilosti, ljudske bogoljubnosti i čudesne Božje milosti…" U tim riječima Sabić je sažeo svoj doživljaj Lurda -grada u kojem se osjeća dubina “bolnog poklika, kojim svaki patnik svakome sretniku progovara: “Proximus tuus". Na njega je potresno djelovalo Lurdsko, ozračje prezasićeno molitvom koja je tu “neizharani krik, koji se glasi iz bezdanih dubina : ljudske duše!" Na tu molitvu spušta se neizmjerna ljubav sa čudotvornom rukom nad !..I ljudskim bolima. Sabić u svom duboko potresenom duhu niže više primjera čudesno izliječenih bolesnika, i oni su mu znaci prisutnosti Neizmjernoga u kojega prije svog odlaska u Lurd nije toliko vjerovao…

I drugo hodočašće, g. 1909, opisano je jednostavnim perom Jakova Tomasovića. Tada su hodočasnici ostavili Svetištu ukusno izvezenu hrvatsku trobojnicu. Hodočašća su se nastavila sve do danas. Nakon posljednjeg rata takva hodočašća organizira i Sve- tište Gospe Lurdske u Zagrebu (fra Roko Tomić) kao i Svetište Vepric (don Srećko Bezić) ali i drugi.

U prvom i drugom hodočašću sudjelovao je sposobni i pobožni biskup Juraj Carić, predstojnik sustolnog kaptola u Makarskoj. Potaknut lurdskim zanosom, Carić je u Vepricu, blizu Makarske, utemeljio Svetište Gospe Lurdske. U prirodnu spilju vrlo sličnu Masabjelskoj, postavio je kipove Lurdske Djevice i sv. Bernardice. Spilju je zatvorio željeznom ogradom, a do nje je podignuo propovjedaonicu, istovjetnu onoj u Lurdu. Okoliš je očišćen, a kako je bio krševit, zasađeno je do 100 tisuća stabalaca od kojih se razvila prekrasna borova šuma. Taj je prostor 15. listopada 1908. blagoslovljen i predan javnom štovanju. pobožni vjernici iz Primorja i obližnjih krajina ubrzo su počeli hrpimice pohađati Vepric. Tako g. 1914. don Petar Kaer piše da je pećina pocrnjela od dima voštanica. Carić je namjeravao podignuti iznad spilje velebnu crkvu prema nacrtu arh. Ćire Ivekovića. Iako se počelo poravnanjem zemljišta (1913), rat je spriječio radove a kasnije se na to nije ni mislilo. Nakon svršetka prvoga svjetskog rata Carić je počeo u šumici postavljati kapelice Puta križa s kipom Krista u Maslinovu vrtu. To je dovršeno nakon njegove smrti ( 1921 ) .U tom je Svetištu Carić pokopan, ispod kipa One kojoj je pripadalo njegovo dobro srce. Pod utjecajem sve većeg širenja pobožnosti sagrađena je g. 191 0. prva crkva na čast Lurdske Gospe u Dalmaciji, u Dubočaju, selu župe Rogoznica. Jednako je u Otoku, na antepediju mramornog Gospina oltara isklesano Marijino ukazanje Bernardici (1913).

Nakon prvoga svjetskog rata Talijani su okupirali Rijeku. Time je prestalo razgranato djelovanje riječkih kapucina. Škrivanić je morao otići iz Rijeke a rad se ograničio na gradske vjernike.

Usprkos tom teškom udarcu, širenje se pobožnosti nastavilo. Razni glasnici donosili su članke o Lurdu, vijesti o ozdravljenjima i milostima. Tako je u trećem godištu glasnika  “Gospa Sinjska" počeo izlaziti niz članaka o Bernardici i lurdskim ukazanjima.

Godine 1922. seljaci Lumbarde na otoku Korčuli uredili su prostor pokraj ceste, na mjestu Koludrt i na njemu su podigli malu spilju u koju su 30. rujna prenijeli iz župne crkve kip Marije i sv. Bernardice što su ih nabavili još g. 1918.

Još veći zamah pobožnosti prema Lurdskoj Djevici osjetio se g. 1928, kad je Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima u Zagrebu počeo izdavati obiteljski mjesečnik “Naša Gospa Lurdska". Cilj Lista bio je da “povede naše obitelji, naše selo i grad, sav hrvatski narod k svjetlu, koje je zasjalo iz Lurda". Već u prvom godištu počeo je izlaziti u nastavcima prijevod knjige “Lurdsko čudo" francuskoga pisca Jean-Charles Reynauda, koje je tiskano i kao posebna knjiga. Godinu prije dugogodišnji vođa lurdskih hodočašća vlč. Pavao Lončar izdao je opis lurdskih ukazanja. Inače, u tom se listu pisalo i o ostalim našim Marijinim svetištima, o katoličkom pokretu koji se povezuje sve više s Marijom, te o raznim pitanjima kršćanskog života. U njemu su pisali gotovo svi katolički javni radnici jer se nastojalo odgajati katolike muževe i žene u ozračju Lurda.

Jedan od znatnijih uspjeha kruga oko “Naše Gospe Lurdske" bilo je otvorenje “Doma Gospe Lurdske" na čemu je osobito radio spomenuti vlč. Lončar .U njemu su stanovale katoličke sveučilištarke.

Od hodočašća u Lurd, koja se redaju iz godine u godinu i o kojima izvješćuje List, najvažnije je bilo g. 1933. Tada se slavila 75. obljetnica lurdskih ukazanja. Te godine, dne 8. prosinca, na blagdan Bezgrešne, blažena je Bernardica proglašena u Rimu svetom.

Još prije, g. 1929. javlja se u “Novoj reviji" fra Karlo Balić, tada mladi mariolog. On je naglasio kako je proglašenje dogme Bezgrešnog Začeća BI. Dj. Marije (1854) poče- tak katoličke obnove. Potvrda toga je Lurdska pećina jer je “izvor čudesa, milosti i blagostanja". Balić je u istoj smotri nastavio pisati o lurdskim čudesima, kao o sigurnim svjedočanstvima vjere u Krista i Mariju a koja potvrđuju stručnjaci-liječnici. U svom daljnjem mariološkom radu, kao i na organiziranju svjetskih mariološko-marijanskih kongresa, Balić je g. 1958. predvodio kongres u prigodi 100. obljetnice ukazanja. U njegovu radu sudjelovala je i hrvatska sekcija u kojoj je više predavača govorilo o ulozi Marije u životu hrvatskoga naroda.

Moguće da je i pod Balićevim utjecajem uprava Provincije Presvetog Otkupitelja odlučila staviti novi samostan u Zagrebu pod zaštitu Gospe Lurdske. Nastojanje franjevaca tog samostana oko širenja slave Marijine -Majke Božje Lurdske našlo je plodno tlo u dušama i srcima vjernika. Plod toga bio je i novo Svetište. U samostanu su djelovali mnogi franjevci, štovatelji Marijini. Među njima bismo spomenuli fra Božu Vucu, apologetu koji je o Lurdu izdao dvije knjige i fra Gašpara Bujasa koji je opisao svoj duboko religiozni doživljaj Lurda.

I inače su franjevci te Provincije bili uvijek pobožni prema Majci Božjoj, pa tako i pod imenom Gospe Lurdske. U Šibeniku je, primjerice, kraj crkve Sv. Lovre postojala prirodna spilja sv. Franje. Više pobožnih žena počelo je g. 1923. skupljati novac za uređenje spilje i nabavku kipova Marije i Bernardice. U tome se posebno istakla gospođa Ana Šare. Uređenje je vodio profesor Bolić. Blagoslov je obavio 8. prosinca 1926. šibenski biskup Jeronim Mileta. Isto tako istaknuli bismo fra Franju Rakića, koji je u više crkava podigao Lurdske spilje s Marijinim likom. Od njih se osobito isticala u Golubiću kod Knina (1931 ) koja je u posljednjem ratu uništena. Slične spilje dizale su se i na drugim mjestima, a jednako se podižu sve do danas…

Ovo je tek mali i prigodni prikaz širenja štovanja Majke Božje Lurdske u hrvatskom narodu. Ta je pobožnost dio ljubavi prema Majci Božjoj koju naš narod nosi u srcu. Ona ga je pratila kroz klance jadikovce u prošlosti, a daje mu snage i danas.

SLO

Češčenje Lurške Matere Božje v hrvaškem ljudstvu
(od Josip Ante Soldo)
Novice o dogodkih v Lurdu (1858) so se gotovo razširile na Hrvaško, a posebnih kritik v tisku že dolgo ni bilo. Šele leta 1873 so bila opisana lurška prikazovanja. Od takrat se je pri nas razširilo češčenje Lurške Matere božje. Deset let pozneje je župnik Krsto Milas prevedel knjigo Hinka Lasserja o čudežnih prikazovanjih v Lurdu in jih sam opisal.

Prvi oltar - kar pomeni prvo javno češčenje Lurške device - je bil zgrajen leta 1884 v Nedelišću (Međimurje). Leto pozneje (1885) so v Voćinu pri Virovitici kupili kip Lurške Matere Božje in ga postavili na glavni oltar. Kmalu je voćinska cerkev postala romarsko mesto. Kip je bil s čudovito krono okronan leta 1887. Po zaslugi požeškega frančiškana Joza Kovačevića je v to lepo vas na severozahodnih pobočjih Papuka začelo prihajati vse več romarjev.

Nenadno širjenje čaščenja je spodbudilo duhovnika Ignacija Horata, da je prikazovanja Lurda opisal s preprostimi besedami. Knjižica je izšla v štirih izdajah in je bila zelo dobro sprejeta. Sam Horat v tretji izdaji svoje knjižice trdi, da je v vseh izdajah prodal 33.000 izvodov in dodaja: »Mnoge duhovno mrtve duše so ponovno oživele v božji milosti in se vnele z otroško pobožnostjo do Device, spočete brez greha ...«

Hkrati so jezuiti v Dubrovniku v svoji cerkvi razstavili kip Lurške Matere Božje. Verniki so ga z veseljem sprejeli in leta 1904 je bil okronan z drago krono, ki jo je blagoslovil papež Pij X. V Slavoniji, v Feričancih, so leta 1892 postavili kip Lurške Matere Božje na stranski oltar. V svoji hiši v Splitu so uredili kapelo, v kateri je bil oltar Lurške Matere Božje, zamenjal pa jo je lep in marmornat oltar leta 1905. Leto prej (1904) je bil oltar Lurške Matere Božje postavljen v Frančiškanska cerkev v Stonu.

Poleg vsega tega so gradili umetne jame ali v naravne jame postavljali kipe Gospe. Namen je bil priklicati vzdušje Masabjelske pečine in Marijinih prikazovanj. Med prvimi tovrstnimi jamami pri nas so Lurdska jama na hribu v Kaštel Lukšiću (1905), v Novigradu na križišču (1905), na otoku Cresu, v sirotišnici in Betanija v Sarajevu, vendar so bile podobne. drugje. Leta 1901 je škof Ivan Ev. Sarić podaril č.s. kip Marije Usmiljene in so ga postavili v Sarajevu na Koševu (1907) in kjer so skupaj z društvom Napredak ustanovili Konvikt - Lurd za okoli 20 dijakov.

Tako je do leta 1905 češčenje Matere Božje zajemalo vernike v vseh naših krajih.

Praznovanje petdesete obletnice lurških prikazovanj (1908) ni bilo le opomnik na čudežne dogodke v Lurdu, ampak tudi spodbuda za še večje širjenje pobožnosti, za prenovo vernikov v duhu Lurda, saj poudaril vrhbosanski pisatelj. časopis in glasnik. V mnogih cerkvah so ob tej priložnosti pridigali lurške prikaze in tiskali svete podobe.

Središče čaščenja Lurške Matere Božje je postal frančiškansko-kapucinski samostan na Reki. Pod vodstvom neutrudnega in svetega meniha Bernardina Škrivanića, takratnega provinciala, je bilo vse delo kapucinov usmerjeno v širjenje pobožnosti do Marije – Lurške Device. Br. Bernardin je bil ves prežet z Ljubeznijo do Matere Božje, poln energije za vse, kar je Božjega, neutruden v delu in molitvi. Svojega že tako močnega duha je okrepil leta 1902, ko je romal v Lurd. Tam se je prepričal, da bi tudi Lurška Mati božja na Hrvaškem lahko še močneje ganila vernike v prizadevanjih za čim uspešnejšo utrjevanje Kristusovega kraljestva na zemlji. Pod varstvo Lurške Device je želel postaviti celotno in t.i. katoliškega gibanja in to so sprejeli tudi drugi katoliški javni delavci.

Kapucini na Reki so začeli izdajati glasnika »Lurška Gospa«. največje pristaniško mesto.

Žrtveni menihi so namreč leta 1904 začeli z izkopavanjem temeljev bodočega svetišča. Škrivanić je sam kot provincial z lastnimi rokami kopal temelje. 14. februarja istega leta je senjski škof Antun Maurović blagoslovil temeljni kamen. Spodnjo cerkev, kripto, posvečeno dušam Čistišča, so dokončali leta 1908, posvetil pa jo je krški škof Antun Mahnič na dan lurških prikazovanj (11. november).

Kapucini so ob tem delu, ki jih bo zanimalo še zelo dolgo, izdali eno najdragocenejših del o Lurdu francoskega univerzitetnega profesorja Georgesa Betrina. Ta knjiga, eno temeljnih del o Lurdu, je naletela na precejšnje zanimanje pri katolikih in je v treh letih prodala okoli 9000 izvodov.

ENG

Worship of the Mother of God of Lourdes in the Croatian people
(from Josip Ante Soldo)
News of the events in Lourdes (1858) certainly spread to Croatia, but there have been no special reviews in the press for a long time. It was not until 1873 that the Lourdes apparitions were described. Since then, the worship of the Mother of God of Lourdes has spread in our country. Ten years later, the pastor Krsto Milas translated Hink Lasser's book on miraculous apparitions in Lourdes and described them himself.

The first altar - which means the first appearance of public worship of the Virgin of Lourdes - was built in 1884 in Nedelišće (Međimurje). A year later (1885) a statue of Our Lady of Lourdes was purchased in Voćin near Virovitica and placed on the main altar. Soon the Voćin church became a pilgrimage site. The statue was crowned with a beautiful crown in 1887. Thanks to the efforts of Jozo Kovačević, a Franciscan from Požega, more and more pilgrimages began to arrive in this beautiful village on the northwestern slopes of Papuk.

The sudden spread of worship prompted the priest Ignatius Horat to describe the apparitions of Lourdes in simple words. The booklet was published in four editions and was very well received. Horat himself claims in the third edition of his booklet that he sold 33,000 copies in all editions, adding, "Many spiritually dead souls came to life again in the grace of God and ignited with childlike piety towards the Virgin conceived without sin…"

At the same time, the Jesuits in Dubrovnik exhibited a statue of Our Lady of Lourdes in their church. The faithful gladly accepted him, and in 1904 he was crowned with an expensive crown blessed by Pope Pius X. In Slavonia, in Feričanci, a statue of Our Lady of Lourdes was placed in 1892 on the side altar. They arranged a chapel in their house in Split, which housed the altar of Our Lady of Lourdes, and was replaced by a beautiful and marble altar in 1905. The year before (1904), the altar of Our Lady of Lourdes was erected in the Franciscan church in Ston.

In addition to all this, artificial caves were built or statues of Our Lady were placed in natural caves. The aim was to evoke the atmosphere of the Masabjelska cliff and the apparitions of Mary. Among the first such caves in our country are the Lourdes Cave on a hill in Kaštel Lukšić (1905), in Novigrad at the crossroads (1905), on the island of Cres, in the orphanage and Bethany in Sarajevo, but there were similar ones elsewhere. In 1901, Bishop Ivan Ev. Sarić donated č.s. the statue of Mary of Mercy, and they placed it in Sarajevo on Koševo (1907), and where together with the society "Napredak" they founded "Konvikt - Lurd" for about 20 students.

Thus, until 1905, the worship of the Mother of God included the faithful in all our regions.

The celebration of the fiftieth anniversary of the apparitions of Lourdes (1908) was not only a reminder of the miraculous events in Lourdes, but also a stimulus for even greater spread of piety, for the renewal of believers in the spirit of Lourdes, as the writer of Vrhbosna emphasized. newspaper and messenger. Lourdes apparitions were preached in many churches on this occasion, and holy images were printed.

The center of the worship of the Mother of God of Lourdes became the Franciscan-Capuchin monastery in Rijeka. Under the leadership of the tireless and holy monk Bernardin Škrivanić, the then provincial, all the work of the Capuchins was aimed at spreading devotion to Mary - the Virgin of Lourdes. Br. Bernardin was all imbued with Love for the Mother of God, full of energy for all that is God's, tireless in work and prayer. He strengthened his already strong spirit in 1902 when he made a pilgrimage to Lourdes. There he was convinced that Our Lady of Lourdes in Croatia could also move the faithful even more strongly in their efforts to consolidate Christ's kingdom on earth as successfully as possible. He wanted to put under the protection of the Virgin of Lourdes the whole and the so-called. the Catholic movement and this was accepted by other Catholic public workers.

The Capuchins in Rijeka began to publish the messenger "Our Lady of Lourdes". the largest port city.

Namely, in 1904, the sacrificial monks began excavating the foundations of the future Sanctuary. Škrivanić himself, as a provincial, dug the foundations with his own hands. On February 14, the same year, the Bishop of Senj, Antun Maurović, blessed the foundation stone. The lower church, a crypt dedicated to the Souls of Purgatory, was completed in 1908 and was consecrated by the Bishop of Krk, Antun Mahnič, on the day of the Lourdes Apparitions (11 November).

Along with this work, which will occupy them for a very long time, the Capuchins published one of the most valuable works on Lourdes by the French university professor Georges Betrin. This book, one of the basic works on Lourdes, met with considerable interest among Catholics, and sold about 9,000 copies in three years. It was, to some extent, also printed in response to the attacks of our liberals on Lourdes and the miracles that took place in it. The magazine "Hrvatska straža" responded to their writing with several articles. Citing the testimonies of the best doctors about the Lourdes healings, the writers of "Hrvatska straža" proved that it was not a hallucination.

Worship of the Mother of God of Lourdes in the Croatian people
(from Josip Ante Soldo)
News of the events in Lourdes (1858) must have spread to Croatia, but for a long time there have been no special reviews of it in the press. It was not until 1873 that the Lourdes apparitions were described. Since then, the worship of the Mother of God of Lourdes has been spreading in our country. Ten years later, the pastor Krsto Milas translated Hink Lasser's book on miraculous apparitions in Lourdes and described them himself.
The first altar - which means the first appearance of public worship of the Virgin of Lourdes - was built in 1884 in Nedelišće (Međimurje). A year later (1885) a statue of Our Lady of Lourdes was purchased in Voćin near Virovitica and placed on the main altar. Soon the Voćin church became a pilgrimage church. The statue was crowned with a beautiful crown in 1887. Thanks to the efforts of Joze Kovačević, a Franciscan from Požega, more and more pilgrimages began to arrive in this beautiful village on the northwestern slopes of Papuk.
The rapid spread of worship prompted the priest Ignatius Horat to describe Lourdes apparitions in simple sermons. The booklet came out in four editions and was very well received. Horat himself claims in the third edition of his booklet that 33,000 copies were sold in his edition, adding, "Many spiritually dead souls were resurrected to life in the grace of God and inflamed with childlike piety towards the Virgin without sin conceived“ "
At the same time, the Jesuits in Dubrovnik exhibited a statue of Our Lady of Lourdes in their church. The faithful gladly accepted him, and in 1904 he was crowned with an precious crown, blessed by Pope Pius X. In Slavonia, in Feričanci, a statue of Our Lady of Lourdes was erected in 1892. ". In 1895 they arranged a chapel in their house in Split, which housed the altar of Our Lady of Lourdes, and was replaced by a beautiful and marble altar in 1905. A year earlier (1904) the altar of Our Lady of Lourdes was erected in the Franciscan church in Ston. .
Art caves or statues of Our Lady were erected in natural caves. The aim was to evoke the atmosphere of the Masabjelska cliff and the apparitions of Mary. Among the first such caves in our country are the Lourdes Cave on a hill in Kaštel Lukšić (1905), in Novigrad at the crossroads (1905), on the island of Cres, in the orphanage and Bethany in Sarajevo or elsewhere. In 1901, Bishop Ivan Ev. Sarić donated č.s. the statue of Mary of Mercy, and they erected it in Sarajevo on Koševo (1907), where they founded the "Dormitory - Lourdes" with the society "Napredak" for about 20 students.
Until 1905, the worship of the Mother of God included believers in all our places.
The celebration of the fiftieth anniversary of the Lourdes Apparitions (1908) was not only a reminder of the miraculous events in Lourdes, but also a stimulus for the further spread of piety, for the renewal of the believer in the spirit of Lourdes. newspaper and messenger. Lourdes apparitions were preached in many churches on this occasion, and holy images were printed.
The center of the worship of the Mother of God of Lourdes became the Capuchin Franciscan monastery in Rijeka. Under the leadership of the tireless and holy monk Bernardin Škrivanić, the then provincial, all the work of the Capuchins was aimed at spreading devotion to Mary - the Virgin of Lourdes. Br. Bernardin was imbued with Love for the Mother of God, full of energy for all that is God's, tireless in work and prayer. He strengthened his already strong spirit in 1902 when he made a pilgrimage to Lourdes. There he was convinced that Our Lady of Lourdes in Croatia could push the believers even harder in the effort to consolidate Christ's kingdom on earth as successfully as possible. He wanted to put under the protection of the Virgin of Lourdes the whole and the so-called. movement but this was accepted by other Catholic public figures as well.
The Capuchins began publishing the messenger "Our Lady of Lourdes" in Rijeka. Numerous articles about Lourdes, invitations to worship, proclamations of the graces and miracles of Mary in Lourdes and in our country were published in it. the largest port city.
Namely, in 1904, the sacrificial monks began excavating the foundations of the future Sanctuary. Škrivanić himself, as a provincial, dug the foundations with his own hands. On February 14, the same year, the Bishop of Senj, Antun Maurović, blessed the foundation stone. The lower church, a crypt dedicated to the Souls of Purgatory, was completed in 1908 and was consecrated by the Bishop of Krk, Antun Mahnič, on the day of the Lourdes Apparitions (11 November).
Along with this love, which will occupy them for a very long time, the Capuchins have published one of the most valuable works on Lourdes by the French university professor Georges Betrin. This book, one of the basic works on Lourdes, met with considerable interest from Catholics, and sold about 9,000 copies between the ages of three and one. She is, to some extent, printed and in response to the attacks of our liberals on Lourdes and the wonders that took place in it. The magazine "Hrvatska straža" responded to their writings with a few articles.