Izgubljeno selo: Dub

Smješten na zapadnom dijelu otoka Korčule, između Blata i Vele Luke, do Duba se najlakše dolazi cestom koja vodi prema Potirni -selu uz kojeg su Dubljani nekoć bili usko vezani. Dub je u svojim najboljim godinama brojio stotinjak stanovnika: Gornji Dub u kojem su živjele obitelji iz Vele Luke i Donji u kojem su živjele obitelji iz Blata. Crkvu i školu nisu imali, a za sve veće stvari bili su vezani za Velu Luku i Blato gdje su odlazili kupiti potrebne stvari, prodati ribu i drva, ili k liječniku. U Gornjem Dubu živjelo oko 20 članova uže obitelji, te puno pripadnika šire porodice. Cijeli Dub imao je do 100 ljudi i dosta kuća.

Kuće su bile od kamena, veličine od oko 20m2 s kamenim podom i krovom od kamenih ploča. U njoj su svi su ležali zajedno, na podu prekrivenom daskama na kojima je bila slavnica –nešto poput vreće veličine kreveta napunjene slamom. Pokrivali su se svime što bi im došlo pod ruku. Spavalo se u istoj odjeći u kojoj se preko dana boravilo.

Od namještaja, u kući su još bili: muškadur (kutija u funkciji hladnjaka koja je visila sa stropa, napravljena od mrežice, omeđena drvom), trpeza (stol) i banak (klupa za sjedenje). Na rupu u zidu stavile bi se daske i to je bila polica. Neizostavan u kući bio je komin iznad kojeg bi se postavile trpije i ispod njih lonac u kojem se kuhalo povrće ili zelje. Mesa svaki dan nije bilo.

Ljudi su se na Dubu dobro slagali, a navečer bi naročito bilo živo jer bi se igralo na karte i družilio. Nedjelja je bila dan za posjete, a iako su imali malo, na Dubu bi gost uvijek naišao na gostoprimstvo pa je zato ,,uvik potriba imat karatilo vina i peć kruha za ponudit ako ti kogod dođe’’.

POSLJEDNJE STANOVNICE

Između Gornjeg i Donjeg Duba, točno na pola, bila je stara kuća u kojoj su živjele dvije sestre Velotovice: Jaka i Frana. Neudane i potpuno same, one su najvjerojatnije posljednje stanovnice Duba. Iako same od ljudi, uvijek su se šaputale, a društvo su im pravile kokoši i puno mačaka, svaka s imenom. Još ne tako davno, 1986. svojta bi im došla u posjete, malo popričati s njima, a onda je jedna sestra umrla i druga je ostala živjeti sama. Cijeli svoj život provele su na Dubu, a stvari bi im donosili po potrebi.

U Dubu danas već dugo nema nikoga. Većina kuća je srušena, a vlasnici zemljišta dolaze pretežno zbog poljoprivrede, većinom u sezoni maslina.

EN

Located on the western part of the island of Korčula, between Blat and Vela Luka, the easiest way to get to Dub is the road that leads to Potirna - a village to which the people of Dub were once closely tied. In its best years, Dub had about a hundred inhabitants: Gornji Dub, where families from Vela Luka lived, and Donji, where families from Blat lived. They had no church or school, and for all major matters they were bound to Vela Luka and Blato, where they went to buy the necessary things, sell fish and wood, or go to the doctor. About 20 members of the immediate family lived in Gornji Dub, as well as many members of the extended family. The whole Dub had up to 100 people and a lot of houses.

The houses were made of stone, about 20m2 in size, with a stone floor and a roof made of stone slabs. In it, they all lay together, on the floor covered with planks on which was slavnica - something like a bag the size of a bed filled with straw. They covered themselves with everything they could get their hands on. We slept in the same clothes we wore during the day.

From the furniture, the house still had: muškadur (a box that functioned as a refrigerator that hung from the ceiling, made of mesh, bordered by wood), trpeza (a table) and banka (a bench for sitting). Boards would be placed on the hole in the wall and it was a shelf. Indispensable in the house was the chimney, above which the pots would be placed and below them a pot in which vegetables or greens were cooked. There was no meat every day.

People got along well in Dub, and in the evening it would be especially lively because they would play cards and socialize. Sunday was a day for visits, and even though they had little, the guest would always find hospitality in Dub, so it is always necessary to have a carat of wine and a bread oven to offer if anyone comes.