Kapelica se nalazi u istomenoj četvrti u Samoboru. Posvećena je Sv. Heleni koja je poznata i kao „Križarica”, azapadno kršćanstvo slavi spomendanom 18. kolovoza, a istočno blagdanom 21. svibnja. Jedna je od velikih ženskih povijesnih i svetačkih likova ranoga kršćanstva.
Prema dostupnim podacima znamo da se je rodila kao Grkinja, latinskim imenom Flavia Iulia Helena Augusta oko 250. godine u gradu Drepani, u pokrajini Bitinije u Maloj Aziji (današnja Turska). Sveti Ambrozije navodi predaju da je bila obična pučanka, štoviše „stabularia” – brinula se za staju ili krčmu. Nije sasvim shvatljivo da bi djevojku takva položaja budući rimski car Konstancij Klor (293. – 306.) uzeo za ženu, ali to se dogodilo. Postavši carem 293., Konstancij napušta Helenu, a za ženu uzima Teodoru, pastorku svoga carskog suparnika Maksiminijana Herkula. Međutim, prije toga, oko godine 270. ili 273., Helena rađa budućega cara Konstantina. Do Konstancijeve smrti 306. Helena živi povučeno, a sa sinom Konstantinom se pridružuje Dioklecijanovu dvoru u Nikomediji. Mnogi su kršćanski mučenici podnijeli smrt u to vrijeme, posebno u tom gradu, što je zasigurno ostavilo traga na Heleni. Ostavši uz svoga sina Konstantina, među njima se razvio prisan odnos ljubavi i poštovanja, što će kasnije mnogo značiti za budućnost Helene, ali i kršćanske Crkve uopće.
Konstantin je postao Augustusom – carem 306. godine te je svoju majku vratio u središte carskoga dvora, davši joj i carski naslov „augusta”. Štoviše, omogućio joj je pristup carskoj riznici te joj ime i lik dao utisnuti na kovani carski novac. Carica Helena je preminula oko 330. godine te je pokopana u vlastitom mauzoleju na Via Labicana izvan Rima. I danas se njezin sarkofag može vidjeti u Pio-Klementinskom vatikanskom muzeju. Drži se da je relikvija njezine lubanje u katedrali u Trieru u Njemačkoj.
The chapel is located in the district of the same name in Samobor. It is dedicated to St. Helena, who is also known as the "Crusader", and is celebrated in western Christianity on August 18, and in the east on May 21. She is one of the great female historical and saintly figures of early Christianity.
According to the available information, we know that she was born as a Greek, with the Latin name Flavia Iulia Helena Augusta around 250 in the city of Drepani, in the province of Bithynia in Asia Minor (today's Turkey). Saint Ambrose cites the story that she was an ordinary commoner, even a "stabularia" - she took care of a stable or an inn. It is not entirely clear why did the future Roman Emperor Constantius Chlorus (293 – 306) take a girl of such a position as his wife, but it happened. After becoming emperor in 293, Constantius left Helena and married Theodora, the stepdaughter of his imperial rival, Maximinian Hercules. However, before that, around 270 or 273, Helena gave birth to the future emperor Constantine. Until Constantius' death in 306, Helena lived in seclusion, and joined Diocletian's court in Nicomedia with her son Constantine. Many Christian martyrs suffered death penalty at that time, especially in that city, which certainly left its mark on Helena. Staying with her son Konstantin, an intimate relationship of love and respect developed between them, which was crucial for the future of Helena, but also for the Christian Church in general.
Constantine became Augustus - emperor in 306 and returned his mother to the imperial court, giving her the imperial title "Augusta". Moreover, he gave her access to the imperial treasury and had her name and image imprinted on minted imperial money. Empress Helena died around 330 and was buried in her own mausoleum on the Via Labicana outside Rome. Even today, her sarcophagus can be seen in the Pio-Clementine Vatican Museum. A relic of her skull is said to be in Trier Cathedral, Germany.