Prva otočka, odnosno 12. dalmatinska NOU brigada prva je velika operativna jedinica koju je u svojoj povijesti imao narod srednjodalmatinskih otoka — Brača, Hvara, Visa i Šolte, čiji su borci u početku i bili s tih četiriju otoka.
Prvi napadi, koje je izvodila brigada, trajali su najviše dan-dva. Prvi takav napad izveden je s glavninom brigade na Korčulu u travnju 1944. kada je brigada oslobodila Velu Luku i zajedno sa 1. i 11. Dalmatinskom potpuno porazila neprijatelja u Blatu.
Neposredno poslije toga, u svibnju 1944. jedan bataljun 12. brigade zajedno s ostalim jedinicama 1. dalmatinske postiže velike borbene uspjehe u jednodnevnim borbama na Šolti.
Povijesna je činjenica da je 12. dalmatinska NOU brigada sama oslobodila Velu Luku, Supetar, Šoltu, Omiš, Bašku Vodu, Makarsku, Zadvarje s hidrocentralom Kraljevac na Cetini, Lapac, Lički Osik, Senj, Bakar, Škrljevo i Rupu, a s ostalim jedinicama, oslobodila je Blato na Korčuli, Sumartin na Braču, Split, Šibenik, Knin, Mostar i Sušak. Jedinice 12. brigade prve su borbom ušle u nekoliko velikih gradova: Split, Knin i Mostar.
Među poginulima i ranjenima 12. dalmatinske brigade, 35 boraca bilo je sa Šolte.
Za postignute rezultate u borbi vrhovni komandant NOV-a i POJ-a maršal Josip Broz Tito tri puta je izravno pohvalio jedinice 12. brigade: za akciju na Korčuli u travnju 1944., za borbe na Šolti u svibnju 1944., i za oslobođenje Sumartina u rujnu 1944. godine.
Desantni prepad na Šoltu – 10. V. 1944.
Štab 26. divizije donio je odluku da sa snagama jedne ojačane brigade izvrši desantni prepad na Šoltu i uništi njemački garnizon u rajonu Grohota i Rogača. Na tim položajima, na Maloj straži (kota 197) u Grohotama i na kotama iznad uvale Rogač, nalazile su se dvije ojačane čete 892. puka njemačke 264. pješadijske divizije. Prije toga oko Grohota nalazila se jedna njemačka četa koju su u ožujku 1944. razbili britanski komandosi uz suradnju pripadnika NOP-a na Šolti, kada su zarobili 100 vojnika i 2 oficira.
Napad na Šoltu imao je za cilj neutralizirati sustav njemačke obrane i osigurati povoljnije pomorske veze Visa s kopnom. Prepad je izvela 1. dalmatinska brigada ojačana 3. bataljunom 12. brigade i minobacačkom četom 12. brigade, te baterijom topova od 75 mm 1. brdskog divizona 26. divizije. Jedinice su krenule s Visa noću 9. svibnja i iskrcale se bez otpora oko jednog sata 10. svibnja u uvalama Šešula i Senjska. Napadalo se u dvije kolone. U zapadnoj koloni, koja se iskrcala u uvali Šešula bili su 3. bataljun 12. i 1. bataljun 1. dalmatinske brigade. Dok je 1. bataljun 1. dalmatinske krenuo prema njemačkim položajima na Maloj straži (kota 197), 3. bataljun 12. brigade s minobacačkom četom kretao se preko Donjeg i Srednjeg Sela, sjeverno od Grohota prema Rogaču. S 3. bataljunom bio je zamjenik komesara 12. brigade kapetan Dragan Granić. Treći bataljun imao je zadatak likvidirati neprijatelja na koti 103 i u uvali Rogač. Ostale snage 1. dalmatinske napadale su na Grohote i na položaje između Rogača i Nečujma. Artiljerija i zrakoplovstvo podržavali su napad. Prilikom podilaženja njemačkim položajima, prethodnica zapadne kolone sukobila se oko 4,30 sati s njemačkom patrolom, tako da su Nijemci saznali za prisustvo jedinica NOVJ-a i uputili na dva desantna broda pojačanje od 150 vojnika, koji su iskrcani nešto prije 7 sati u uvali Rogač, u trenutku kada je napad već počeo.
Artiljerijska priprema počela je u 06,00 sati, a zrakoplovna sa zakašnjenjem.
Treći bataljun sukobio se odmah s pristiglim njemačkim pojačanjem iz 4. bataljuna 892. puka. Potopljena su dva njemačka broda. Prvi napad djelomično je uspio. Oko 10 sati na koti 80 iznad uvale Rogač poginuo je komandant 3. bataljuna 12. brigade Ivan Dragobratović, rodom iz Metkovića.
Nijemci su vješto manevrirali i uvukli domaće snage na žičane prepreke i minska polja pa su jedinice pretrpjele velike gubitke. Drugi napad izveden je u 14,30 sati poslije artiljerijske i zrakoplovne pripreme. Zauzeti su Rogač i kota 22, ali napad na Grohote nije uspio. Treći napad započeo jeu 20,00 sati, ali bez rezultata. Nijemci su se uporno branili iz bunkera opasanih minskim i žičanim preprekama, a podržavala ih i artiljerija s Čiova. Napad je zaustavljen i uslijedilo je povlačenje na Vis.
Gubici su obostrano bili veliki: njemački su iznosili 107 mrtvih i ranjenih, 52 zarobljena, a zaplijenjeno je 20 mitraljeza i druga oprema. Gubici oslobodilačkih snaga iznosili su 40 mrtvih i 129 ranjenih.
Prilikom povlačenja njemački torpedni čamci, na ulazu u višku luku, potopili su bolnički brod »Marin II« s oko 60 ranjenika.
Za vrijeme borbi na Šolti, na Brač se iskrcao minerski vod 12. brigade pod zapovjedništvom Ante Maslova, s ukupno oko 30 boraca. Oni su zajedno s Bračkim odredom minirali cestu Nerežišće-Humac-Bobovišće i spriječili dolazak pojačanja njemačkoj vojsci s Brača na Šoltu. U akciji na Šoltu, 3. bataljon 12. brigade imao je 14 poginulih na bojištu, a 6 boraca je stradalo na brodu »Marin II«, dok ih je 17 ranjeno.
Vrhovni komandant NOV-a i POJ-a maršal Tito izrazio je priznanje i zahvalnost svim borcima, komandantima i komesarima jedinica koje su: za vrijeme bojeva na otoku Šolti pokazali izvanrednu hrabrost i požrtvovanje, te zadali neprijatelju osjetne gubitke.