Grofovi Perlasi upravljaju Grobnikom od 1725. godine. Oni ga prodaju grofovima Batthyanyma, a ovi pak grofovima Thurn und Taxis, koji su ujedno posljedni feudalni gospodari Grobnika. Grobničani nisu voljeli strane gospodare pa se tako na Grobnišćini još i danas prepričava legenda o lijepoj grobničkoj djevojci Luciji u koju se zagledao grof Perlas. Ona ga je uporno odbijala i izbjegavala. Kako nije ništa postigao lažima i obećanjima, poslao je svoje vojnike da ju dovedu na silu u njegov dvor. Djevojka je bježeći pred njegovim vojnicima došla do nabujale Rječine, te je nemajući više kamo skočila u vodu i u njoj se utopila, a Grobničani i dan – danas zovu to mjesto Lucijski vir.Već je spomenuto da je područje Gospoštije bilo ujedno područje župe sv. Filipa i Jakova u gradu Grobniku. To se stanje mijenja 1780.g. kada se od ove jedinstvene župe odvaja župa sv. Mihovila u Jelenju, a potom 1830.g. župa sv. Bartola u Cerniku. Takva podjela postoji do danas.Hrvatski ban Josip Jelačić ukida kmetstvo 1848.g. a već 1870.g. formira se na prostoru Gospoštije grobničke upravna općina Grobnik sa sjedištem u Čavlima. Ova općina traje do 1895.g. kada se dijeli na tri općine: Grobnik, Cernik-Čavle i Jelenje. Područja ovih općina podudaraju se s područjima župa Grobnik, Cernik i Jelenje. Na prostoru Grobnišćine formirano je sedam poreznih (katastarskih) općina: Cernik-Čavle, Grobnik, Pašac, Podrvanj, Podhum, Dražice i Jelenje. Prvi načelnici grobničkih općina bili su: Za Cernik-Čavle Lovro Solerti, za Grobnik Jakov Juretić i za Jelenje Ivan Štiglić. U to doba na Grobnišćini živi oko sedam tisuća žitelja i 99,1 % su Hrvati. Početkom XX.st. dosta brzo raste broj stanovnika tako da prema popisu iz 1910.g. na Grobnišćini živi 7824 stanovnika, iz čega bi se moglo zaključiti da uoči Prvoga svjetskoga rata na prostoru triju grobničkih općina živi oko osam tisuća stanovnika. U to vrijeme Grobničani se općenito bave ovčarstvom, govedarstvom i ratarstvom. Dosta značajan prihod u području uz Rječinu nosi voćarstvo i vinogradarstvo. Bave se Grobničani i obrtom, ugostiteljstvom, prijevozništvom a stanovit broj radi na Sušaku i u Rijeci, najviše na Delti i u Tvornici papira.Godine 1914. započinje Prvi svjetski rat, koji je ostavio teške posljedice za cijelu Hrvatsku, pa tako i na Grobnišćini. Na bojištima u Galiciji, Besarabiji i Bukovini izgubilo je živote blizu dvije stotine Grobničana. Pred kraj rata zavladala je glad i neimaština, a najvažnija je posljedica rata raspad Austro-Ugarske Monarhije. Sabor Trojedine Kraljevine Hrvatske donosi odluku o kidanju svih državnih i pravnih veza s Austrijom i Mađarskom. Vode se pregovori o ulasku u novu državnu zajednicu južnoslavenskih naroda. Kraljevina Italija okupira Rijeku, Sušak i Grobnišćinu. Okupacija dodatno pojačava teško gospodarsko stanje nastalo tijekom rata. Talijanska okupacija Grobnišćine trajala je do 1921. g., a Sušaka do 1923. g., dok je Rijeka ostala pod talijanskom vlašću. Te su godine za stanovništvo Grobnišćine bile izuzetno teške, a tek se je prestankom okupacije Sušaka stanje donekle popravilo jer oživljavaju gospodarske aktivnosti, a s tim u svezi povećava se mogućnost zapošljavanja.Kraljevina SHS stvorena je 1.prosinca 1918.g. i što se tiče administrativne podjele, na Grobnišćini se nije ništa promijenilo. Ona je podijeljena na tri upravne općine: Cernik-Čavle, Grobnik i Jelenje. Sve su tri općine pripadale kotaru Sušak,a skupa s njim županiji Modruško-riječkoj. Kasnije je formirano devet banovina, a Grobnišćina je pripala Savskoj banovini. Tek je pred sam Drugi svjetski rat nagodbom između Hrvata i Srba stvorena Hrvatska banovina u kojoj se je, normalno, našla i Grobnišćina.Prilike u Kraljevini Jugoslaviji bile su izuzetno nepovoljne, kako gospodarske tako političke i nacionalne. Bila je to jedna zaostala agrarna zemlja, s vrlo malim udjelom industrijskoga stanovništva (11%) i s ekstenzivnom poljoprivredom. Još je gore stanje bilo u Hrvatskoj jer su gospodarska i porezna politika bile takve da su imale za cilj čim veće iskorištavanje Hrvatske. Kraljevina Jugoslavija bila je prividno parlamentarna monarhija, međutim u stvarnosti je vlast bila koncentrirana u rukama kralja i uskoga kruga ljudi oko njega. Političke su slobode bile vrlo skučene, a vođe i članovi oporbenih stranaka uhićivani, osuđivani i zatvarani, pa čak i ubijeni (Stjepan Radić i ostali – atentat u Skupštini). Najgore je pak bilo s nacionalnim slobodama i pravima. Na mnogim važnim mjestima u državnim službama bili su Srbi, a također u vojsci, policiji i žandarmeriji. Nakon atentata u Skupštini na zastupnike HSS-a i Šestosiječanjske diktature kralja Aleksandra zabranjeno je čak i spominjanje nacionalnoga imena te uporaba i isticanje nacionalnih obilježja i znakova. Htjelo se stvoriti jedan jugoslavenski narod, što je bilo drugo ime za srbizaciju cijeloga jugoslavenskoga prostora.Političko opredjeljenje Grobničana uvijek je bilo uz nacionalne stranke. Tako su na svim skupštinskim izborima koji su se održali u Kraljevini Jugoslaviji od 1923.g. pa do 1938.g. apsolutnu većinu osvajale nacionalne stranke HSS ili HPS, na nekim izborima čak 80%. Kada se uspostavom Hrvatske banovine konačno naziralo rješenje hrvatskoga pitanja u Kraljevini Jugoslaviji, započeo je 1939.g. Drugi svjetski rat, koji nije poštedio ni naše krajeve.Petar Zrinski, kojem je Grobnik pripadao, i njegov šurjak Franjo Krsto Frankopan pogubljeni su u Bečkom Novom Mjestu, nakon čega nestaju dvije najjače velikaške obitelji u Hrvatskoj, a Grobnikom su zavladali strani feudalni gospodari.Nakon kratkotrajnoga travanjskoga rata 1941.g. dolazi do kapitulacije Kraljevine Jugoslavije i do njezinoga raspada te okupacije od strane Njemačke, Italije, Mađarske i Bugarske. Na prostorima Bosne i Hercegovine i Hrvatske stvorena je Nezavisna Država Hrvatska u koju ne ulaze mnoga hrvatska područja, pa tako ni Grobnišćina koju su okupirali Talijani. Odmah je zavladao teror okupacijskih vlasti. Ukinuto je školovanje na hrvatskom jeziku, u državnu upravu uvodi se talijanski jezik, zatvara se i strijelja ljude i šalje ih se u internaciju. Mjestima i naseljima mijenjaju se imena, a najtragičniji je rezultat terora talijanske okupacije spaljivanje sela Podhum i strijeljanje više od stotinu muškaraca iz tog sela.Grobničani se ne mire s takvim prilikama nego odlaze u partizane koji jedini na ovim prostorima pružaju oružani otpor okupaciji. Većina njih odlazi u partizane isključivo vođeni motivima nacionalnoga oslobođenja, dok im nekakva socijalna revolucija nije bila ni na kraj pameti. Što se tiče upravnih općina, na Grobnišćini ostale su funkcionirati sve tri općine, a kasnije se javlja ideja o osnivanju jedinstvene općine pod nazivom Grobnik. Tijekom 1942. i 1943.godine jača partizanski pokret. Prilike na svjetskim ratištima dovode do kapitulacije Italije u rujnu 1943.g. Mjesec dana traje partizanska vlast, a onda Nijemci stavljaju pod svoju kontrolu cjelokupno područje koje je do kapitulacije bilo pod talijanskom vlašću. Na Sušaku se formira Hrvatsko mjesno zapovjedništvo na čelu s domobranskim potpukovnikom Hinkom Reschom, koji se osobito angažira na oslobađanju onih koje su zarobili Nijemci prilikom zauzimanja ovih prostora. Pritom ima velikih uspjeha tako da su od deportacije u Njemačku spašeni mnogi naši ljudi, a ugled potpukovnika Rescha jako raste. Na samoj Grobnišćini smješta se ustaška i domobranska posada od oko 130 vojnika. Tijekom 1944.g. i do kraja rata jača i partizanski pokret, koji postaje sve više komunistički. Sve se više ističe njegova socijalna dimenzija, a sve manje nacionalna, tako da su nakon sloma sila Osovine i završetka rata komunisti zauzeli sve položaje u vojnoj i civilnoj upravi. Inače su žrtve Drugoga svjetskog rata na Grobnišćini bile brojne, stradalo je više od 900 Grobničana, što čini blizu 10% stanovništva budući da je na Grobnišćini uoči rata živjelo nešto manje od deset tisuća stanovnika.Poslije rata nastaje na prostoru nekadašnje Kraljevine Jugoslavije Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ), koja kasnije mijenja naziv u Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ). To je država u kojoj vlada jednostranački sustav, ustrojena je formalno federalno, a u stvarnosti je strogo centralistička. Do početka pedesetih godina na teritoriju Grobnišćine egzistiraju dvije upravne općine: Čavle-Jelenje, a onda se formira Općina Sušak u koju ulazi i Grobnišćina da bi na kraju bila ustrojena Općina Rijeka. Iza Drugoga svjetskoga rata odvaja se od Grobnišćine katastarska Općina Pašac s naseljima Pašac, Svilno i Orehovica i pripaja Gradu Rijeci, a Grobnišćini se pripaja katastarska općina Rečina s naseljima Kukuljani, Trnovica i Baštijani.