Stari grad Veliki Kalnik
Stari grad Veliki Kalnik je kompleks utvrda nastalih od 12. stoljeća na dalje na gori Kalniku u blizini sela Kalnika.
Prostor je naseljen od prapovijesnih i rimskih vremena. Utvrda se prvi put spominje 1243., kada kralj Bela IV. naglašava njegovu važnost u borbi protiv Tatara. Prema legendi, kralj se sklonio na Kalniku s pratnjom bježeći pred Tatarima. Lokalno stanovništvo hranilo ih je šljivama pa su dobili naziv šljivari; Tatari su odustali od opsade, a kralj im je dodijelio plemićke naslove. Pod Kalnikom su Tatari doživjeli prvi poraz, tako Ivan Kukuljević Sakcinski piše: "Kod Kalnika primili su Tatari prvi neugodni pozdrav od Hrvata na hrvatskoj zemlji".Stara legenda o kalničkim šljivarima potaknula je Šenou da napiše djelo "Šljivari", a Milutina Mayera da napiše svoj povijesni roman "Tatari u Hrvatskoj".
U utvrdi su boravili ugarsko-hrvatski kralj Žigmund Luksemburški i njegova žena Barbara Celjska ("crna kraljica"). Vlasnici utvrde bili su plemići, banovi, zagrebački biskup i dr. Među plemićkim obiteljima ističu se: Erdödy, Drašković, Keglević, Orehoczy, Kosača i drugi.
Turci su pretrpjeli poraz u Obrežu Kalničkom 1565. godine i povukli se. Od tada stanovništvo se sve više naseljava u podnožju Kalničke gore.
Utvrda se nalazi na uzvisini Sveta Katalina na Kalniku. Mnogo toga od nekadašnje utvrde sačuvano je do danas. Utvrdom je, kad je bila dovršena, dominirala krupna četvrtasta kula, koja je, sudeći po debljini zidova, mogla biti viša od očuvanog dijela. Tome u prilog govore i snažni upornjaci koji na ovoj konfiguraciji sigurno nisu samo ukras. Prozori su u niskim dijelovima kule uski, nešto između prozora i strelnica, malih polukružnih nadvoja, dok u višim katovima, možda namijenjenim stanovanju, postoje otvori velikih prozora. Posebna rijekost na razini Hrvatske su kvadratične kule s izbočenjima. Utvrda ima elemente različitih stilskih razdoblja od romanike, gotike do baroka. Postoje i ostaci kapele sv. Katarine.
Stanovnici kalničkog kraja su sredinom 13. stoljeću dobili plemičke povlastice. Većina je bila siromašna i živjela vrlo skromno. Uspjeli su izbjegnuti proces feudalizacije, koji je u Hrvatskoj počeo u 11. stoljeću i ljubomorno su čuvali sve svoje povlastice kao stanovnici plemenitih sela. Iako potvrda o plemstvu Bele IV. nije sačuvana ni u originalu ni u prijepisu, nekoliko se puta spominje u potvrdnicama koje su Kalničani tražili i dobivali od brojnih banova i kraljeva. Obujmom (39 stranica) i značajem posebno se ističe potvrdnica kralja Ferdinanda III. Habsburškog, koja je napisana 1646. i čuva se u Državnom arhivu u Zagrebu. Najstariju je poznatu potvrdu kalničkim plemenitašima izdao 1352. ban Stjepan Lacković u Zagrebu. Kralj Žigmund je čak tri puta potvrđivao to neobično plemstvo krajem 14. i početkom 15. st., a isto toliko puta u drugoj polovici 15. stoljeća i kralj Matija Korvin. Potvrđivali su je Vladislav II. Jagelović (1492.), Ludovik II. Jagelović (1526.), Matija II. Habsburgovac (1612.) itd.
Tim su povlasticama kalnički plemenitaši, smješteni na području od naselja Kalnik na istoku do Visokog (prema legendi iz tog su sela nosili grane sa šljivama) na zapadu i Zaistovca na jugu, a radi se o dvadeset plemenitih sela te nekoliko naselja na sjevernim obroncima Kalničke gore, bili oslobođeni svih feudalnih daća (tlake, devetine, zalaznine i crkvene desetine). To im je pružalo znatno veću sigurnost nego što su je imali obični kmetovi. Valja reći da se ispod Velikog Kalnika razvilo naselje koje se u srednjem vijeku zvalo Brezovica, a danas je to selo Kalnik koji ima nešto više od 500 stanovnika i odnedavno je sjedište istoimene općine. Naselje je poznato po crkvi Sv. Brcka iz 14. st., s lijepim kasnogotičkim freskama i kamenim oltarom te crkvenim zvonikom.
Prilazi Starom Gradu Velikom Kalniku su mogući od parkirališta kod Planinarskog doma na Kalniku. Do njega se može strmom širokom cestom od sela Kalnik s južne strane. Tvrđava je opasna za kretanje, postoji zabrana uspona. Utvrdu posjećuju brojni planinari i izletnici, te penjači koji vježbaju penjanje. S vršnih predjela su prekrasni vidici na kalničko prigorje, Medvednicu, Psunj i Papuk.