Dvorac Miljana izgrađen je između 1597 i 1603 godina nakon prestanka opasnosti od Turaka kada su se plemićke obitelji krenule sa gradnjom udobnijeg smještaja. Barokni dvorac Miljana jedan je od najljepših i naslikovitijih u Hrvatskom zagorju. Dvorac je smješten 200 metara istočno od rijeke Sutle u Krapinsko-zagorskoj županiji, u mjestu Miljana. Gradnja dvorca započela je krajem 16. st. pod vlasništvom obitelji Rattkay. Građen je od lomljenog kamena i opeke, a koncipiran je kao četverokrilni objekt s unutrašnjim dvorištem što ga zatvaraju krila nejednake širine i visine. Osim glavne zgrade, dvorac čine i gospodarske zgrade, vrtovi i perivoj. Za razliku od dvorca, građevine skromnijeg izgleda, građene od drva, kamena ili opeke i većinom pravokutnog oblika su kurije. Nastao je u baroknom stilu, a tijekom godina doživljavao je više faza gradnje, odnosno promjena. Nakon 1793. godine, smrću posljednjeg člana obitelji Rattkay, dvorac Miljana često je mijenjao vlasnike, a trenutno je u vlasništvu obitelji Kamenski. Istraživanja i konzervatorski radovi koji su izvedeni na dvorcu Miljana tijekom građevinskih i restauratorskih radova od 1978. do 1982., a temeljili su se na analizi slojevitosti žbuka pročelja, ukazuju na to da je „..prva Miljana jednostavan, skroman, dvorac-kurija, kakvom je spominju dokumenti u kojima se prvi put pojavljuje njezino ime.“ Nastao na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće i sukcesivno je širen i adaptiran polovicom i potkraj 17. stoljeća, bitno preoblikovan početkom 18. stoljeća i posljednji put cjelovito preuređen polovicom 18. stoljeća, taj dvorac je svojom vanjštinom slijedio oblikovanje i modu vremena pokazujući sveudilj nove životne sokove. Na katu dvorca Miljana ima ukupno osam salona, od kojih je sedam oslikano što u fresco (oslik na mokru žbuku), što u secco (oslik na suhu žbuku) tehnici. Oslici, jednako kao i dvorac, pripadaju vremenu baroka, sredini 18. stoljeća. Prilikom restauracije dvorca, u razdoblju od 1978. do 1982. godine restaurirana su dva salona od kojih je jedan (središnji salon sjevernog krila dvorca) prebogat isključivo dekorativnim motivima i slikan u secco tehnici, dok je drugi (južna soba zapadnog krila) slikan na fresco. Na oslicima su prisutne astrološke teme, pastoralni prikazi i prpošne scene iz života vlastele Hrvatskog zagorja sredinom 18. stoljeća. Osnovne površine sobnih zidova te južne sobe zapadnog krila prekrivene su uglavnom dekorativnim slikarstvom sa šest omanjih krajolika u nadvratnicima i natprozornicima, dok se figuralne kompozicije nalaze na stranicama prozorskih niša što ih na tjemenu spajaju omanji ukrasi u stilu rokokoa sastavljeni od cvjetnih kitica i rokaja. Kroz kompozicije u prozorskim nišama na vrlo sofisticiran način provlače se alegorije Zemlje, vida, prolaznosti života, melankolije, alegorija ognja, hrabrosti i flegmatičnog raspoloženja; alegorija vode, okusa, opipa i sangviničnog temperamenta te alegorija zraka, sluha i koleričnog temperamenta. Nadalje su tu alegorije ljeta, mladosti i osjetila sluha; alegorija proljeća, djetinjstva i osjetila mirisa te alegorija jeseni i zrelosti i alegorija zime i starosti. Na oslicima ostalih salona restauratorsko – konzervatorski radovi su u tijeku. Autorom fresaka smatra se Anton Lerhinger, slovenski barokni freskoslikar.
Vlasnici :
- Obitelj Ratkaj - 17. i 18. stoljeće
- Obitelj Kuhtić (Kuchtich) - 1852.-1890.
- Obitelj Jäger - 1890.-1978.
- Obitelj Kajfež ( dr. Franjo Kajfež izumitelj apaurina) - 1980. - 2010.
- Kamgrad objekti d.o.o. - Obitelj Kamenski - 2010 -
zanimljivosti :
- zanimljivo je kako je dvorac jedini u Hrvatskom zagorju koji je već prije 19. stoljeća imao i sanitarne prostorije.
- posljednja plaćena cijena bila 2 400 000 eura
