Loborgrad – Pusti Lobor
Ostaci Loborgrada nalaze se oko 3 km sjeverno od naselja Lobora, na vrhu omanjeg, ali iz doline Krapine pogledima zaklonjenog brda, na 520 m apsolutne visine. Svojim položajem Loborgrad je štitio kolni prijelaz kroz zapadni dio gorskog masiva Ivanščice. Gotovo svojom čitavom površinom zauzima glavicu s triju strana strmog brda. Pristup gradu moguć je jedino sa sjeverne strane, po razvodnici jedne od južnih gorskih kosa Ivanščice, od koje je Loborgrad odvojen obrambenim jarkom. Prešavši jarak ulazi se u vanjsku utvrdu, od koje su se očuvali tek neznatni ostaci obrambenih zidova uz jarak. Unutrašnja utvrda sagrađena je na samome vrhu brda te sastojala od dvokatne pravokutne građevine stambene namjene (18 x 7 m), dodatno zaštićene velikom polukružnom baterijskom kulom. Taj je dio Loborgada bio sve do 1990-ih godina najbolje očuvana cjelina utvrde, ali se pod pritiskom vremena znatno urušila. Loborgrad se prvi put spominje godine 1244. kao posjed, a godine 1259. kao utvrda koju je hrvatsko – ugarska kraljica Marija oduzela plemiću Puchnu, sinu Urbana, i poklonila varaždinskom županu Mihajlu. Početkom XIV. st. kao vlasnik utvrde spominje se Thomas Niger. Godine 1399. Loborgrad je, zajedno s Zagorskom županijom, dobila obitelj Celjski. Nakon Celjskih utvrdom su gospodarili Katarina Branković (od 1456), ban Ivan Vitovac i sinovi Ivan, Juraj i Vilim (od 1457), Jakob Székely (od približno 1489.), Ivaniš Korvina (od 1494.), Franjo Berislavić (od 1504.), Ivan IV. Bánffy (od 1517) i obitelji Keglević (od 1525. – 1905.) koja ga je napustila potkraj XVI. ili početkom XVII. st. preselivši se u novi dvorac u Loboru. Ovo je ujedno i najmanja utvrda na ovom području.
On this site cache is not big wooden box "KNJIGA POSJETA". "KNJIGA POSJETA" is official hiking diary visits. The log is in small glass box with yellow cover.
I recommend a visit only in dry weather because it is approached by a narrow and relatively shabby path.