Vrh Bitoraja je skupina stijena koje strše iznad šumske vegetacije koja prekriva cijelu planinu. Vrh je ujedno jedini vidikovac na Bitoraju. Prvi zapisani uspon na Burni Bitoraj izveo je V. Borbas iz Pešte oko 1875. godine. Česta i snažna bura pribavila je Bitoraju i ime Burni Bitoraj. Malo ispod vrha (15') nalazi se jednostavno drveno planinarsko sklonište Bitorajka o kojemu skrbi PD Bitoraj iz Zagreba. Sklonište se snabdijeva vodom iz cisterne, a za noćenje treba ponijeti spavaću vreću.
Vidik je orijentiran prema istoku - u dubini se lijepo vidi zanimljiva skupina rastrganih stijena, a u daljini naselja Sunger i Mrkopalj.
Prilazi:
Vrata – pl. sklonište Bitorajka – Bitoraj 2.45 h
Sunger – Brestova Draga – Bitoraj 2.30 h
Lič – Javorje – Bitoraj 4.30 h
Tuk – Čelimbaša – Bitoraj 7 h
Kao i za Viševicu, najkraća mogućnost uspona na Bitoraj je putom od sedla Javorja. Preko Javorja vodi solidna mak. cesta koja iz Vrata (9 km) ide prema Ravnom i Bribiru. Cesta nije markirana, ali može dobro poslužiti za prilaz u područje Bitoraja i Viševice jer je sve do Javorja prohodna za automobile. Od klasičnih planinarskih prilaza, najpogodniji su putovi iz Vrata (od željezničke stanice) i iz Sungera, naselja poznatog po prekrasnim šumama (Sungerski lug).
Zemljovidi: Goranski pl. put, GPP (Smand / HPD Zagreb-Matica), Gorski kotar II (Bitoraj, Viševica), 12 (Smand)
KT drugih obilaznica: Goranski planinarski put (GPP), Hrvatske planinarske kuće (planinarsko sklonište Bitorajka pod vrhom)
Izvor: hps.hr