Željeznički kolodvor Đurđevac
Željeznička pruga Varaždin – Dalj
Željeznička pruga Varaždin – Dalj (često i Podravska magistrala) jednokolosječna je neelektrificirana regionala pruga duljine 250 km. Veći dio pruge prolazi kroz Podravinu, izravno povezujući dva najveća podravska grada Varaždin i Osijek. Pruga je od velikog značaja za putnički, ali i za teretni promet (drvo, poljoprivredno - prehrambeni proizvodi, luka Osijek).
Dionica Godina otvaranja:
Varaždin – Koprivnica 1937.
Koprivnica – Virovitica 1912.
Virovitica – Slatina 1885.
Slatina – Osijek 1895.
Osijek – Dalj 1870.
Prva željeznička pruga u Hrvatskoj
Planiranje i izgradnja pruge
Željeznička mreža koja se gradila tijekom XIX. st. na području Hrvatske i Slovenije imala je svrhu povezivanja Beča i Budimpešte, prijestolnica Austro-ugarske monarhije, s rubnim dijelovima carstva, poglavito s lukama. Prva željeznička pruga koja je ispunila taj zadatak bila je Beč - Maribor - Pragersko - Zidani Most - Ljubljana - Pivka - luka Trst, izgrađena 1857., u prometu od 28. lipnja.
Dana 17. prosinca iste godine započela je izgradnja željezničke veze između Pragerskoga u Sloveniji i Nagykanizse u Mađarskoj, s nastavkom prema Budimpešti. Svrha je bila povezati Budimpeštu preko Hrvatske i Slovenije s postojećom prugom Beč - Trst. Vlasnik toga projekta bilo je Društvo južnih željeznica, a svi poslovi su se namjeravali dovršiti do kraja 1861. godine.
Ovo je bila praktički prva željeznička pruga koja je prolazila hrvatskom zemljom, preciznije rečeno, međimurskom županijom na krajnjemu sjeveru. Međimurje je pravno bilo u sastavu Mađarske do 1945. godine, kada je dodijeljeno Hrvatskoj zbog gotovo čistog hrvatskog stanovništva.
Nova je željeznička pruga povezivala sljedeća hrvatska mjesta: Kotoribu, Donji Kraljevec i grad Čakovec (mađarski Csaktornya), kao središte Međimurja.
Ukupna duljina prve hrvatske željezničke pruge iznosi 42 389 m, s najvećim usponom od 3.0 promila i gotovo cijelom dionicom u pravcu, što omogućava idealne uvjete iskorištavanja.
Ova je pruga zahtijevala samo dvije veće građevine: mostove preko Drave kod Ptuja i preko Mure na hrvatsko-mađarskoj granici blizu Kotoribe.
Đurđevac
Smješten je na istoku županije. Njegov položaj i život stanovnika bitno je vezan uz tri odrednice: rijeku Dravu, plodna polja i Bilogoru. Naselje se prvi put spominje 1267. u jednoj ispravi kralja Bele IV. Već 1334. nalazimo Đurđevac u popisu župa Zagrebačke nadbiskupije. Zahvaljujući povoljnom položaju i bogatstvu prirode većina se stanovništva od davnina bavila poljoprivredom. U tu su svrhu prije stotinjak godina počeli radovi na smirivanju Đurđevačkih pijesaka, neobičnog pustinjskog relikta. Današnji je Đurđevac zanimljiv spoj ruralne i urbane kulture. Gradom dominira nizinska utvrda, nekadašnji Wasserburg, poznat kao Stari grad. Obnovljen je po izvornim nacrtima iz 15. st., kada je odigrao i važnu obrambenu ulogu u borbi protiv Turaka. U obnovljenim salonima nalazi se Galerija umjetnina, u potkrovlju zbirka Ivana Lackovića Croate koja uključuje svjetske majstore grafike, a u prizemlju pivnica i restoran. Krajem lipnja tisuće gostiju dolazi u Đurđevac na glavnu gradsku manifestaciju - Legendu o picokima.