FLORA
LOVOR. Obični lovor (Laurus nobilis) je zimzelena vrsta drveta u u obliku grma ili višeg stabla. Listovi su duguljasti, ušiljene baze i vrha sa cjelovitim ali povijenim rubovima. Nemaju dlačice već su glatki i kožasti te sadrže eterično ulje koje se upotrebljava u pučkoj medicini. Cvijeta u proljeće kada se ukrase sa žućkastim cvjetićima skupljenim u cvatove. Postoji muško i žensko stablo. Plodovi su jajolike bobice tamno zelene do plave boje. Lovor je podrijetlom iz zapadne Azije, a danas je raširen obalama Sredozemlja. Lovorove šume oko Opatije smatraju se najljepšima na svijetu.
˝Lovor je za Opatijce, inače, bio što i bizon za prerijske Indijance. Dok je živio, bio je zaštita od sunca i izvor kisika. Lišće se ujesen skupljalo, navrezivalo na nit i u velikim kožnatim kompozicijama predavalo na otkup (20-30 krajcara po kilu), dodavalo se jelu, ostavljalo među niskom smokava za sušenje. Djeca su sakupljala plodove, lumber, i prodavala ih u Rijeku kao sirovinu za ulje. Kada su posjekli lovor, starui opatijci imali su drva za potpali i lisnate grane za pokrivanje brenti (kanta s vodom) i krovova. Riječani su Opatijce nazivali lovorskim majmunima –macachi di lauro, tumačeći navodno čudno ponašanje lokalnog puka utjecanjem lovora. ˝
ŠPAROGA. Šparoga ili šparožina (asparagus acutifolius) je biljka penjačica iz porodice ljiljana (Liliaceae). Ima dobro razvijenu podzemnu stabiljku. Vanjski izbojci su zelene boje s sitnim ljuskavim listićima na vrhu izdanka. S vremenom biljka dobije i igličaste tamno-zelene, oštre i tvrde listove pomoću kojih se penje. Cvjetovi su sitni a plod je crvena boba. Rasprostranjena je na Sredozemlju u toplijim šumama i šikarama. Mladi izbojci u ovim krajevima vrlo se često koriste kao namirnica od koje se priprema juha ili se dodaje prženim jelima i drugim jelima. Beru se u proljeće, kada čitava obitelj zalazi u šumu i natječe se u branju, a ˝dobro oko za šparogu˝u staroj se izreci povezuje s vještištvom. U susjednom se Lovranu organiziraju i ˝Dani šparoga˝s odgovarajućom ponudom u ugostiteljskim objektima.
KESTEN. Pitomi kesten (Castena sativa), visoko je i snažno drvo iz porodice bukvi (fagaceae). Podrijetlom iz Male Azije, rasprostranjen u čitavom umjerenom pojasu. Najpoznatija sorta pitomog kestena dobivena oplemenjivanjem i selekcijom kroz dugi niz naraštaja je Marun. Marunska sorta pitomog kestena odlikuje se plodovima koji su krupniji i slasniji od plodova običnog pitomog kestena a beru se ujesen. Valja napomenuti da postoje ˝dva tipa˝ maruna. Prvi je ˝branac˝odnosno marun koji se bere kad padne bez žajica (bodljikava kupula u kojoj se nalazi jestivi dio ploda). Taj tip maruna nije trajan za držanje i namijenjen je brzoj uporabi. Drugi tip zvan ˝dubenac˝ kasnije sazrijeva, sakuplja se u hrpe (ostaje u žajicama), pokriva granama i ostavlja sazrijevati još mjesec dana; prirodno je konzerviran, duljeg je vijeka za uporabu (do Božića!) te je kvalitetniji i skuplji. Ekstrat lišća primjenjivao se protiv kašlja hripavca. Maruni se jedu kuhani ili pečeni, ali se od njihovog brašna može spremati i kolače i kreme. U Lignju, Lovranu i Dobreću krajem