Lovački običaji - Lovački konak
Lovački običaji
Poštivanje lovačke tradicije i običaja nije samo vrlina lovaca, već bi to trebala biti i njihova nezaobilazna obveza. Njegovanje i osuvremenjivanje postojećih lovačkih običaja, uvođenjem novih, lijepih i sadržajnih koji su se već udomaćili u drugim lovačkim organizacijama, obogatilo bi nam društveni život, a druženje bi nam činilo ljepšim, raznovrsnijim, veselijim.
Pravilo je da se ne mimoiđu ovi tradicionalni običaji: zajednički sastanak i dogovor prije početka lova, sastanak i pozdrav odstrijeljenoj divljači poslije lova, pružanje grančice poslije uspješnog lova na krupnu divljač, lovačko krštenje – uvođenje pripravnika u krug zrelih lovaca i posmrtni ispraćaj lovca.
Za ovaj put odabrao sam obraditi sam početak LOVAČKIH OBIČAJA - prilikom kretanja u lov,a ide nekako ovako....
Na mjestu okupljanja, zbornom mjestu, trubi se “Zbor”. Sudionici lova postroje se u neku od formacija (npr- 2. red 2. daska). Poslije postrojavanja trubi se “Pozdrav svima”. Nazočni su “gologlavi” (uniformirani salutiraju). Pozdravni govor drži predsjednik društva (upravitelj lovišta), koji, osim ostaloga, kaže da je lovnik rukovoditelj lova i da će on dati daljnje upute. Poslije predsjednikova “Pozdrava lovu” nazočni stavljaju šešire i kape na glavu.
Zatim rukovoditelj lova (lovnik) iznosi potrebite podatke te upute i pravila lova, kojih se sudionici moraju pridržavati: način lova, broj prigona (ako se lovi pogonom), vrsta divljači koja se lovi, upozorava na pravila sigurnosti pri rukovanju oružjem (kontrola lovačkih i dokumenata o oružju i oružja), način korištenja lovačkih pasa (kontrola kinoloških dokumenata, uključujući i onih o lovnoj upotrebljivosti pasa), korištenje zvučnih signala, informacije o stankama i okrepi itd.
Na kraju, on izriče “Pozdrav lovu”. Prije toga skida šešir (kapu), što učine i ostali sudionici lova.
U toku lova lovci se okupe da malo odahnu, da doručkuju ili ručaju.
Nije lijepo vidjeti lovce kako pojedinačno ili u grupicama sjede i jedu svako iz svoje naprtnjače. Lijep je lovački običaj da se lovci skupe na jednom mjestu koje odredi lovnik. Svi lovci sjedaju u krug, vade iz naprtnjače hranu koju su ponijeli i stavljaju je pred sve lovce – na zajednički stol – trpezu. Stara lovačka slavonska poslovica kaže: “Sve što u lov poneseš podijeli sa kolegama. Ako jelo vratiš kući uvrijedit ćeš majku ili suprugu koje su jelo spremile.”
