Candy Cane
Slatkiši ne vesele samo najmlađe. 🙂 Jedna od najpopularnijih lizalica na svijetu originalnog naziva Candy Cane, bijela s crvenim prugama danas se može kupiti različitih okusa, no u svojim počecima bila je s okusom cimeta i mente. To je znal i Štef. Znal je da Bara jako voli slatko, a i osjetil je to nekoloiko puta kad bi mu stala na nogu..
Kako je bilo vrijee Božića nije znal kaj bi joj točno kupio jer je sve već imala. Znal je govorit: "Ti bara više ne moraš igrati loto - ti si dobila svoj JackPot" kad si našla mene". I tak, zaguglal je i naišao na slijedeće:
Legenda kaže da je davnih 1400ih godina ova lizalica bila proizvedena kao čisto bijela. No, ponovo na značenju dobiva 200 godina kasnije u Njemačkoj kada je 1670. godine u predivnoj katedrali u Kölnu voditelj crkvenog zbora tražio način da zabavi djecu kako ne bi pričali za vrijeme mise i pripreme Božićnog slavlja te je pozvao lokalnog proizvođača bombona kako bi slatkišima dao novi izgled koji će imati funkciju da zabave djecu, ali i da djeca nauče nešto novo.
Proizvođač slatkiša je savio lizalice u obliku pastirskih štapova, a zborovođa je iskoristio njegov genijalan dizajn kako bi dočarao djeci simboliku pastirskog štapa jer uz pomoć štapa pastiri usmjeravaju svoje stado. Objasnio im je kako nije slučajno da pastirski štap ima baš takav oblik. Dizajn je namijenjen da doslovno kukom privuče ovce za vrat kako bi ih pastir mogao lakše dovesti do boljeg pašnjaka, vode ili da ih spasi od opasnosti. Te mu se to činilo baš zgodno, jer mu je Bara ionak puno puta rekla da je ko čoban, pa je odlučil kupit joj tu lizalicu.
Također, pročitao je da su crvene pruge na bombonima, kao dodatak, potekle sredinom 19. stoljeća iz švedskog grada Granna. Do tada su se ovi slatkiši još uvijek u bijeloj boji na božićnim čestitkama diljem Europe i Amerike. Međutim, početkom 20. stoljeća, bomboni su bili prikazane s njihovim poznatim crvenim prugama.
Ideja zborovođe postala je toliko popularna da se naglo diljem Europe širila praksa darivanja djece ovim slatkišima i podučavanja na način primjeren djeci. Lizalice su se koristile kao alat za učenje, ali su bile obožavane i zbog svog praktičnog postavljanja kao dekoracija na božićnom drvcu. Tako su ove lizalice ostale neodoljiva poveznica na Božić i jednako im se vesele odrasli i djeca, a onda kad je tak, onda nek se i Bara veseli.
No, ne bi Štef bil Štef da joj malo nije otežao. Jer, znate, Bara dok se primi nečeg slatkog ona ne prestaje dok sve ne pojede. No, takva je i svugdje, ak razmete kaj hoću reći. I tak, složil joj je Štef 4 brave, a svaka otključava jednu lizalicu - svaka za jedan dan. Zadnja brava otključava njih najviše no ključ je Štef ovaj put bolje skril i Bara se dobro namučila da otkrije gdje ga je stari vrag zataknul.