Zov Divljine

Budući da Buck nije mogao čitati novine, nije mogao ni predosjetiti da ga očekuje velika nevolja.

Stotinjak metara dalje, na ulazu kuću i u samo dvorište stvari postadoše jasne same po sebi. Unutar samog dvorišta nalazile su se prostrane "konjušnice", iz kojih je bučalo dvjetotinjak "konja", zatim se redali niz kućica obavitih vinovom lozom, u kojima je stanovala posluga, potom beskrajan i pravilan red zelenih voćnjaka s jedne i pašnjaka s druge strane.

Buck se našao u vrlo okrutnoj sredini gdje nije bilo mjesta za pogreške. On je otvorio vrata skrivenim "ključem", za kojeg bi se moglo reći da je oduvijek bio baš tu.

Vidio kako se Ruda borila s jednim psom i kako su je ostali psi počeli trgati čim je prvi put pala. Pse je rastjerao François s još tri čovjeka, ali za Rudu je bilo prekasno. Od tog prizora Buck je počeo imati noćne more, ali je i shvatio da se mora održati na nogama jer će ga u protivnome rastrgati.

Nemilice je gledao kako bježi podvijen repa u smjeru istoka, nadao se da će ju pronaći, a ako joj se zametne trag, jednostavno će pratiti crveni trag krvi koji je ostavljala za sobom. 

Nakon što je mučna borba završila,  Perrault i François su se bojal da su njihovi psi pokupili bjesnoću te da možda neće stići u Dawson. Njihov je put bio dug, vukli su po ledu i snijegu, a Buckove šape pratile su tragove koje je za sobom ostavila Ruda. Kako je on naučen na toplinu i ugodu, dosta se mučio izbrojati tragove koje mu je obilježila, jer su mu se šape već poprilično smrzle a i sav je drhtao. Njemu su čak napravili i male cipele kako bi mu zaštitili šape te su mu ih masirali.

Nakon dugogo traženje uspio ju je pronaći kako leži na panju, iscrpljena, promrzla, ranjena i na izmaku snaga. Gurnula je njušku u njegovo toplo krzno, udahnula još par puta i ostala tako nepomična...

Put u Dawson bio je vrlo naporan te su oni bili promrzli i izgladnjeli. Buck se često uz vatru prisjećao nekih prijašnjih iskustava. Sjetio se sučeve kuće i lagodna života, sjetio se toljage, Rudine tragične smrti, kako je pobijedio Spitza te je postao vođom zauzevši odlučan stav!

Još jedna u nizu zabranjenih knjiga:

Ovu knjigu, napisanu 1903. godine, zabranili su u Jugoslaviji i Italiji zbog toga što su je smatrali previše radikalnom. Nacisti su je spalili zbog autorova pretjeranog naginjanja socijalizmu.