Stari grad Đurđevac
Stari grad u Đurđevcu spomenik je kulture Republike Hrvatske i jedna od najsačuvanijih utvrda gotičko-renesansnih obilježja u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Nekad okružen nepreglednom močvarom pripada tipu utvrde Wasseburg, koja je jedinstvenog poligonalnog tlocrta.
Tijekom stoljeća utvrda je mijenjala vlasnike, a svoju najznačajniju povijesnu ulogu imala je od druge polovice 16. stoljeća u doba prodora Osmanlija te je Đurđevac kao neposredna pogranična utvrda sve do 1699. godine stajao direktno na braniku „ostatka ostataka“ Hrvatskog Kraljevstva. Od 1546. godine u utvrdi boravi stalna vojna posada (haramije, husari i srednjoeuropski plaćenici). Unatoč učestalim napadima Osmanlija, utvrda nikad nije bila osvojena, te njihovim odlaskom gubi svoj obrambeni značaj. Pod austrijskom vlašću ostaje do 1873. godine i pripojenja krajiškog teritorija Hrvatskoj 1881. godine.
Danas se uz ugostiteljske sadržaje i autohtonu enogastronomsku ponudu u prizemlju, u utvrdi na 1. katu i potkrovlju nalazi Muzej Grada Đurđevca s bogatim muzejsko-galerijskim sadržajima, audio vizulnom prezentacijom Legendom o Picokima pod nazivom „Interpretacijski centar Picokijada“. U potkrovlju utvrde nalazi se reprezentativna Donacija umjetnina Ivana Lackovića Croate (1932.-2004.)sa izdvojenim djelima hrvatskih umjetnika koji ujedno daju pregled hrvatskog slikarstva 20. stoljeća.
Uz utvrdu svake godine,zadnju subotu u mjesecu lipnju, temeljeno na povijesnim događanjima, „Legenda o Picokima“, priča o opsadi turske vojske i mudrosti Đurđevčana koji ispaljuju posljednjeg pjetlića na njih. Ulama – beg i turska vojska, vjerujući da unutar zidina grada ima izobilje hrane odlaze, a žitelji ovoga grada prozvani su „Picokima“.